Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici u nedjelju 16. novembra slave Đurđic, praznik prenosa moštiju svetitelja u Palestinu. Ovo su narodna vjerovanja i tradicija koja se vezuje za isti dan.
Sveti Georgije pogubljen je 303. godine, zato što je, kao Hristov vojnik, odbio poslušnost caru Dioklecijanu, velikom progonitelju hrišćana, izjavivši da se ne plaši da umre za svoju vjeru.
Na pravoslavnim ikonama sveti Georgije predstavljen je kako sa krstastim mačem ubija aždaju koja je simbol pagnske vjere, dok je na ikoni koja se iznosi na Đurđic predstavljen kako drži koplje u rukama.
Svetac je veoma poštovan u našem narodu. Slavi se dva puta godišnje – 16. novembra po novom kalendaru, kao Đurđic, praznik prenosa moštiju svetitelja u Palestinu i polaganja u velelepni, njemu posvećeni hram, i 6. maja kao Đurđevdan, dan smrti Svetog Georgija, velikomučenika i borca za hrišćanstvo, piše Alo.
Đurđic je slava ili proslava mnogih srpskih mjesta i porodica.
Označava početak Vučjih dana ili Mratinaca, dana do Mratindana, 24. novembra.
Običaji i vjerovanja
Po običajnom kalendaru, u tom periodu, ništa se ne daje iz kuće, žene ne rade ručne radove, obućari i krojači odmaraju. Ne ide se u lov na vukove.
Ako su Mratinci magloviti, zima će biti promijenljiva, ako je vedro, zima će biti ljuta.
Prema narodnom vjerovanju zima dolazi na Đurđic, a odlazi sa Đurđevdanom.
Autor: Srpskainfo
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER
