U Prijedoru je održana radionica kozarskog veza. Organizator je Etno-društvo “Srpski sokolovi Kozare” u saradnji sa Udruženjem “Kastrum na Uni” iz Novog Grada.
Kozarski vez, ukras narodnih nošnji, danas povezuje prošlost i mlade koji žele da nauče umijeće svojih baka, čuvajući tradiciju ovog kraja.
– Vez me naučila moja baka. Ona je prvo radila vezom pa je prenijela znanje na mene – rekla je Milica Rajilić.
Kako naši stari kažu — kao što svako selo ima svoje običaje, tako i svaki vez ima svoje motive.
– Zmijanjski vez je karakterističan po tome što ima samo teget plavu boju i tako rade, a kod nas kozarski vez koristimo različite boje. Zastupljene su najviše zelena, crvena i plava – navela je Binjana Čubrilo, voditeljka radionice.
Kozarski vez korača ka UNESKO-u — istraživanja i radionice vraćaju mu stari sjaj.
– Cilj nam je da zaštitimo vez za UNESKO pa radimo terenska istraživanja veza i radionice – kaže Želimir Perić iz Udruženja “Kastrum na Uni” Novi Grad.
– Ovaj dio je prijeko neophodan našem društvu za dalji rad. Da možemo na ovaj način dalje usavršavati jednostavno, da postanemo u nekom narednom periodu, da li ćemo za dvije, tri godine, da postanemo samoodrživi, samostalni, možda da uvedemo da mi izrađujemo nošnje – rekao je Miljan Banović,predsjednik Etno-društva “Srpski sokolovi Kozare” Urije, Prijedor.
Kozarski vez ponovo spaja generacije – stariji čuvaju znanje, mladi ga uče. Tradicija ostaje živa kad se u svaki bod utka ljubav i strpljenje.
