Na Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama ne obilježava se samo datum, nego tiha borba koja traje godinama, a danas treba biti glasniji od tišine koja ubija i poručiti da to nije ženski, nego problem cijelog društva, koji treba riješiti, izjavila je Srni psiholog i porodični psihoterapeut Maja Savanović Zorić.
NASILJE NAD ŽENAMA NIJE ŽENSKI PROBLEM
Ona je naglasila da danas treba jasno reći da žene nisu krive, da nasilnici nisu žrtve, a okolina nije nevina ako je ćutala.
“Ne smijemo dozvoliti da žene ostanu jedine koje govore o nasilju koje najviše pogađa njih. Jer nasilje nad ženama nije ženski problem. To je problem ljudi, društva, države i mentaliteta koji se mora mijenjati, ne šminkati”, rekla je Zorićeva.
Zorićeva je istakla da svaka žena koja ovo čita treba da zna da nije sama, nije preosjetljiva, nije pretjerala i nije dužna da spasava porodicu nauštrb sebe.
Ona je ukazala da postoje stručnjaci, organizacije, sigurniji prostori i ljudi koji vjeruju iskustvu žrtava nasilja i koji su tu da ih čuju, zaštite i prate dok ponovo grade život bez straha.
TIŠINA ODZVANJA JEDNAKO GLASNO KAO I ZLOČIN
Zorićeva je istakla da na ovaj, ali i svakog dana, društvo mora biti glasnije od tišine koja ubija.
“Glasniji od opravdanja i od sramote. Jer nijedna reputacija, nijedan komšijski sud, nijedna tradicija i nijedna fraza šta će ljudi reći ne vrijede više od života jedne žene. Život žene vrijedi više od ijedne tuđe sramote”, napomenula je Zorićeva.
Zorićeva je podsjetila da nasilje nad ženama nije izuzetak, nego surova realnost koju društvo prečesto potcjenjuje, umanjuje ili, što je najopasnije, opravdava.
“Ovih dana, nakon femicida u Mostaru, doživjeli smo tugu, ali i razočarenje. I mene je duboko porazila jedna činjenica – u trenucima kada je trebalo da se cijelo društvo digne, govorile su uglavnom žene. One su dijelile poruke, edukativne sadržaje, upozorenja, vapaje da se prestane opravdavati nasilje. Muškaraca gotovo da nije bilo”, rekla je Zorićeva.
Ona je primijetila da čak ni od žena starije dobi, onih koje bi morale da budu stub iskustva i glas koji štiti mlađe, nije bilo mnogo reakcija, a tišina je odzvanjala jednako glasno kao i zločin.
“Ta tišina govori da u 21. vijeku dio društva misli da je nasilje njihov problem, da je femicid porodična tragedija, da je žena na neki način mogla da uradi bolje. Govori da i dalje živimo u kulturi u kojoj žrtva nosi teret krivice, a nasilnik teret opravdanja. Govori da u ovoj borbi žene ponovo ostaju same – same da objašnjavaju šta je nasilje, zašto je neprihvatljivo i zašto ubistvo žene nikad nije incident nego obrazac”, ukazala je Zorićeva.
Zorićeva je napomenula da nasilje ne nastaje u vakuumu, nego raste u tišini okoline.
“Raste u rečenicama to je njihov brak, ne miješaj se, nije valjda baš tako.
Raste svaki put kad ćutimo umjesto da reagujemo. A, femicid je uvijek posljednji čin mnogo ranijeg nasilja koje smo prestali primjećivati”, upozorila je Zorićeva.
Međunarodni dan protiv nasilja nad ženama, odlukom UN od 17. decembra 1999. godine, obilježava se u znak sjećanja na dan kada je 25. novembra 1960. godine sestre Patriju, Minervu i Mariju Teresu Mirabal u Dominikanskoj Republici, čije je brutalno ubistvo naredio diktator Rafael Truhiljo.
Aktivisti protiv nasilja u porodici ovaj dan obilježavaju od 1981. godine.
