Pravoslavni vjernici 4. decembra obilježavaju Vavedenje Presvete Bogorodice, jedan od velikih crkvenih praznika posvećenih Bogorodici.
Slavi se kao uspomena na dan kada je Bogorodica prvi put uvedena u hram Božji i postala prva zavjetovana djevica u istoriji hrišćanstva.
Vavedenjem presvete Bogorodice, praznikom koji slavi sav hrišćanski svijet, započeto je iskupljenje ljudskog roda. Ovaj dan još zovu Sveta Prečista ili Ženska Bogorodica i obilježeno je crvenim slovima u pravoslavnom kalendaru. Spada u dvanaest najvećih hrišćanskih praznika.
Na ovaj dan Djevica se zavjetovala pred Bogom i ljudima, a činodejstvovao je prvosveštenik Zaharije, otac svetog Jovana Preteče. Bogorodica je u molitvama i postu, u hramu ostala do dvanaeste godine. Poslije smrti roditelja, Djevu Mariju su dali Josifu, njenom rođaku iz Nazareta. U Josifovom domu Presveta Bogorodica Marija je i primila blagovijest od arhanđela Gavrila da će roditi Sina Božjeg.
Vavedenje je jedan od pet najvećih praznika posvećenih Presvetoj Bogorodici i krsna slava brojnih srpskih rodova. Pretpostavlja se da se ovaj dan praznuje od četvrtog vijeka, pisani tragovi potiču iz 8. vijeka.
Praznik je i hramovna slava srpskog manastira Hilandara na Svetoj Gori, zadužbini Svetog Simeona Mirotočivog i njegovog sina Svetog Save.
Narodna vjerovanja i običaji
Bogorodica se smatra zaštitnicom žena i porodilja i razna su narodna vjerovanja vezana za moć kojima je ona predstavljena.
U takovskim selima bio je običaj da se poslije službe u crkvi, svečano odjevene i okićene cvijećem, okupe sve mlade koje su se te jeseni udale. U nekim selima žene koje nemaju djecu, odlaze u manastire i crkve, gdje se mole kako bi dobile porod. Ovaj dan takođe nosi vjerovanje da se ne bi trebalo koristiti oštri predmeti poput noževa, makaza ili sječiva kako bi se zvijerima “zatvorile čeljusti” tokom predstojeće zime.
Tradicionalno, domaćice prave obilne trpeze u čast ovog praznika. Posebna pažnja se posvećuje hrani, vjerujući da će ona donijeti plodnost i blagostanje u dom. Takođe, vjeruje se da se na Vavedenje ne smiju konzumirati jela koja se sijeku nožem, kako bi se izbjeglo prizivanje nesreće. I stočari je slave kako bi im zaštitila stoku od zvijeri. Ponegdje, vjeruje se, lijepo vrijeme na Vavedenje najavljuje dobru ljetinu. Stariji kažu da ako na Vavedenje pada kiša – biće rodna godina, ako duva jak vetar – nerodna. Ako bude hladno i sa snijegom, sljedeća godina bila bi blaga i topla, piše Kurir.
Na ovaj dan post je obavezan jer Vavedenje pada u vrijeme velikog Božićnog posta.
“Kome ću zavapiti, i kome ću u svojoj nevolji priteći, ako ne Tebi, Carice Nebesa? Ko će čuti moj plač, i uzdahe moje primiti, ako ne Ti, Preneporočna, Nado hrišćana i Utočište nas, grešnika? Ko će nas, osim Tebe, u nesrećama našim zaštititi? Usliši jecaje moje i prikloni uho Svoje ka meni, Vladičice i Majko Boga mojega! Ne prezri onoga što traži Tvoju pomoć, i ne odbaci mene grešnog, Carice Nebeska!
Nauči me da izvršavam volju Sina Tvojega i podari mi želju da svagda sledim Njegove zapovijesti. Ne odstupaj od mene zbog mog roptanja u bolesti, radu i nedaćama, nego ostani Mati i Pokroviteljka meni, malodušnom, Carice moja Preblaga i Usrdna Zastupnice! Svojim zastupanjem pokrij moja pregrešenja, zaštiti me od vidljivih i nevidljivih neprijatelja, umekšaj srca onih, što mi smišljaju zlo i zagrij ih ljubavlju Hristovom.
Meni pak nemoćnom podari Tvoju svemoćnu pomoć da pobijedim svoje grešne navike kako bih, očišćen pokajanjem i sljedeći vrlinski život, u zajedništvu sa svetom Crkvom proveo sve ostale dane mog zemnog tuđinovanja. Stani ispred mene, Nado svih hrišćana, u času okončanja moga i ukrepi moju vjeru u teškom i samrtnom času. Prilikom mog odlaska uznesi za mene, mnogo grešnog u ovom životu, Tvoje svemoćne molitve, da bi me Gospod opravdao i učinio pričasnikom Svojih beskonačnih radosti. Amin.
