Srpska pravoslavna crkva (SPC) i njeni vjernici danas slave Prepodobnog Alimpija Stolpnika, u narodu poznat kao i Alimpijevdan. U crkvenom kalendaru ovaj dan je označen crnim podebljanim slovom, a ne tako mali broj Srba, Alimpija slavi kao svoju slavu.

Prema vjerovanju, ovaj svetac je u postu i molitvi na stubu proveo 53 godine.

Sveti Alimpije Stolpnik, hrišćanski asketa iz 7. vijeka. Rođen je oko 522. godine u veoma pobožnoj porodici, u Andrijanopolju. Još kao mali, bio je predan na službu Bogu.

Iako voljen od svih, težio je usamljeničkom načinu života, pa se, tražeći mirno mjesto za potpuno predavanje Bogu, zaustavio na nekom groblju od koga su ljudi bježali. Tu se nastanio na jednom stubu (stolpu), i na njemu na hladnoći i vrućini, u postu i molitvi, proveo veći dio života. Zbog toga je nazvan stolpnikom.

Poslije nekog vremena podsmijavanja i čuđenja, na šta se Alimpije nije obazirao i nije dozvolio nijednom iskušenju da ga poremeti, ljudi su počeli da ga poštuju i da mu dolaze radi utjehe, pouke i iscjeljenja. Oko njegovog stuba podignuta su dva manastira, jedan muški i jedan ženski.

U ženskom manastiru živjele su Alimpijeve majka i sestra.

On je sa svog stuba, primjerom i riječima, ukazivao ljudima put ka spasenju. Po predanju, Alimpije je živio 120 godina i upokojio se 640. godine u vrijeme cara Iraklija.

Kažu da su se još prije njegovog rođenja pokazali neki znaci po kojima se moglo vidjeti da će njegov život biti čudesan. Prema pripovedanju ovaj svetac je strogim postom i strpljenjem raznih nedaća skoro sve pustinjake prevazišao.

Od njegovih moštiju sačuvana je glava u Kotlomuškom manastiru u Svetoj gori.

Smatra se jednim od tri velika stolpnika, pored Simeona Stolpnika i Danila Stolpnika. Poštovan je i u katoličkoj i u pravoslavnoj crkvi.

Sveti Alimpije na ikoni se predstavlja u asketskom, tj. pustinjačkom odelu kako sedi na svom stolpu.

On je zaštitnik stoke, pa se zato na njegov dan ne upreže stoka. Po predanju, on je pregazio kugu i od tada se ona ne javlja.

Iako praznik Sveti Alimpija nije zapovedan, a time i neradan za vernike, njegov kult je rasprostranjen kod Srba i slavi se i kao krsna slava.

U Srbiji se, u nekim krajevima naziva i Sveti Đorđe Alempije. To je zato što se toga dana slavi spomen osvećenja dva hrama Sv. velikomučenika Georgija, u Rusiji i u Grčkoj. Narod je kult oba svetitelja sjedinio u jedan.

Vjeruje se da je Sveti Alimpije učini mnoga čudesa blagodaću Hristovom. Bolne je iscjeljivao, đavole iz ljudi istjerivao i budućnost je predskazivao.

14 godina prije smrti, noge su mu bile poražene ljutom bolešću, te za sve to vrijeme on nije mogao da stoji već od samog prestavljenja svog ležao je na jednoj strani. I kada su njegovi učenici željeli da ga okrenu na drugu stranu, on im to nije dozvoljavao.

Prema narodnoj tradiciji, ne valja ni da se na ovaj dan jede goveđe meso. Otud, naročito, u istočnim delovima Srbije, da bi “kući krenulo”, na trpezi na ovaj dan ne sme da se nađe kravlje, goveđe, juneće meso.

Kao i na sve druge velike pravoslavne praznike, i na ovaj bi, barem što se narodne tradicije i običaja tiče trebalo preskočiti sve teške poslove, prenosi Telegraf.

Autor: Srpskainfo

FOTO: WIKIPEDIA