Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici danas obilježavaju veliki praznik posvećen dvojici izuzetnih svetitelja: Svetom Proroku Sofoniju i Svetom Jovanu Ćutljivom.
Oba praznika nose snažne poruke o vjeri, pokajanju i duhovnoj disciplini.
Sveti Prorok Sofonije rodom je iz plemena Simeonova, sa gore Savarata. Živio je i prorokovao u Judeji tokom 7. vijeka prije Hrista, za vrijeme vladavine blagočestivog cara Josije, i bio je savremenik slavnog proroka Jeremije.
Sofonije je u svojim proročanstvima snažno najavio “dan gnijeva Božijega”, upozoravajući na neizbježnu kaznu koja će snaći mnoge narode i gradove zbog njihovog bezakonja. Njegove riječi bile su usmjerene protiv Gaze, Askalona, Azota, Akarona, Ninivije, Jerusalima i Egipta. Njegovo djelo predstavlja ključnu kariku u starozavetnom nizu proroka koji su pozivali na pokajanje i povratak vjeri.
Prema vjerovanju, na ovaj dan je izuzetno važno posjetiti crkvu, zapaliti svijeću i moliti se Sofoniju za zdravlje i dobrobit najmilijih. Smatra se da izgovaranje tropara, molitvene formule posvećene proroku, ima posebnu moć očišćenja duše:
– Proroka Tvoga Sofonija, uspomenu Gospode slavimo, zato Te molimo, spasi duše naše.
Istovremeno, vjernici slave i Svetog Jovana Ćutljivog, svetitelja i episkopa, koji je svojim životom postavio uzor duhovne discipline. Rođen u Nikopolju Jermenskom, od uglednih roditelja Evkratija i Efimije, Jovan je već u osamnaestoj godini postao inok. Njegov podvig bio je tvrd i odlučan, a srce je čistio mnogim suzama, postom i neprestanom molitvom.
Nakon deset godina duhovnog usavršavanja, postavljen je za episkopa kolsonijskog. Njegov bogougodni život inspirisao je i članove njegove porodice, uključujući brata Pergamija i strica Teodora, koji su bili znamenite ličnosti na dvorovima careva Zenona i Justinijana.
Ipak, Jovan je napustio episkopski čin i posvetio se isposničkom životu. Prvo se povukao u keliju gdje je provodio godine u ćutanju i molitvi. Potom je otišao u pustinju, gdje je proveo devet godina hraneći se samo divljim zeljem.
Kada se vratio u manastir, na prijedlog Svetog Save Osveštanog, trebalo je da bude rukopoložen za prezvitera. Tada je Jovan iskreno priznao da je već u episkopskom činu.
Jovan je kasnije snažno tugovao za preminulim Svetim Savom, koji mu se javio u viziji i utješio ga, govoreći:
– Ne tuguj, oče Jovane, jer ako se i razlučih od tebe tijelom, ipak sam duhom s tobom. Sava mu je objasnio da mora ostati u tijelu kako bi bio utjeha i utvrđenje pravovernih protiv jeresi, jer manastir očekuje veliko iskušenje.
Jovan Ćutljivi odigrao je ključnu ulogu u suzbijanju i osudi Origenove jeresi. Zahvaljujući jasnom duhovnom proziru i čudotvornoj moći, liječio je ljude od bolesti. Preminuo je 558. godine, doživjevši duboku starost od 104 godine.
Sveti Jovan Ćutljivi predstavlja simbol odlučnosti, istrajnosti i samodiscipline. U hrišćanskoj tradiciji, vjeruje se da se na njegov dan valja posvetiti tišini, vježbajući disciplinu govora i učeći da se više sluša, a manje govori, prenosi Telegraf.
