Daleko od Prijedora, u gradu bogate kulture i umjetnosti, naša sugrađanka živi svoj san. Jelena Bašić već godinama gradi glumački put u Edinburghu /Škotska/, gdje je lјubav prema glumi odvela nakon završenih studija u Mostaru. Danas svoje znanje i iskustvo prenosi novim generacijama radeći u Školi glume.
“Bio je to dug put. I dalјe osjećam nostalgiju za periodom studiranja glume u Mostaru, moja klasa mi je i danas podrška i može se reći porodica, kao i ja njima. Nakon završenog studija i nakon nekoliko uloga, odlučujem se za novu pustolovinu u jednoj novoj državi i gradu. Selim u Škotsku, tačnije u Edinburgh. Svaki je početak težak, pogotovo kad možeš, ili moraš, samo na sebe da se osloniš. Naučila sam da padnem i dignem se još jača, da ostavim ego iza sebe i ne osvrćem se na loše stvari. Sad kad se osvrnem na prošlost samo se nasmijem”, započinje svoju priču Jelena.
Kako ističe, gluma nije njen san, gluma je njen identitet. Glumu želi živjeti, ne samo sanjati. “Magiju scene sam prvi put osjetila kao devetogodišnjakinja. Od tada sve što se promijenilo jeste intenzitet te konekcije, duboka povezanost koju je vrijeme samo ojačalo. Moja tadašnja učitelјica mi je dala ulogu dječaka Miše, mama je učila tekst sa mnom, a ostalo je bilo na meni. Uživala sam u svakoj priredbi i ulozi koja mi je bila namijenjena. Mnogo godina kasnije saznala sam da se moja pokojna baka amaterski bavila glumom, genetika nekad odradi svoje pitali se mi ili ne”, kaže ona.
Zaposlena je u Školi glume u kojoj predaje glumu i pokret, takođe drži i privatne časove i sprema glumce za scenski nastup. “Ono što je zanimlјivo reći, u mojoj Školi glume nema ocjena, fokus je na tome da pomognemo mladim lјudima da izađu na pravi put. Raznim sadržajima: od muzike, jahanja, sporta, književnosti i glume, motivišemo ih i usmjeravamo kako bi postigli najbolјu verziju sebe. Svojim studentima obično dajem savjet koji je profesor Ferid dao mojoj klasi u Mostaru: “Djeco, bitno je kad izađete odavde da budete dobri lјudi.”Bitno mi je da moji učenici pronađu svoj put i izgrade sebe kroz slobodu izražavanja i kreativnost, nekad tako često ugušenu društvenim komformizmom”, ističe Jelena.
Zaposlena u Školi glume u Edinburghu
Još tokom studiranja počela je dobijati uloge u kratkim filmovima, a nakon završetka studija manje uloge u filmovima holivudske i belgijske produkcije. “Nakon što sam preselila, fokusirala sam se više na rad u Velikoj Britaniji, ali želјa mi je odraditi neke projekte na našim prostorima i nadam se da ću ubuduće imati priliku da zaigram ponovo na maternjem jeziku. Posebno sam ponosna na nominaciju za najbolјu glumicu svjetski poznatog “Edinburgh Fringe” festivala 2024. godine. Nastupala sam s istom predstavom svakodnevno mjesec dana tokom festivala, što je izrazito teško pogotovo kad je predstava zahtjevna, ali uspjela sam svojom disciplinom i radom da između hilјade drugih predstava ostvarim zapažen rezultat”, ističe ona.
Gluma nije bila samo Jelenina prolazna želјa, već i životno opredjelјenje. “Gluma me je duboko oblikovala, ne samo kao glumicu već i kao čovjeka. Kroz glumu sam naučila da zavirim u sopstvenu emotivnu dubinu, da pronađem i oslobodim ono zaigrano dijete u sebi. Posebno uticaj na mene bili su časovi klovnova. Upravo tada sam se istinski oslobodila, naučila da se ne bojim pada, već da ustanem, otresem prašinu i nastavim s osmijehom. Teatar volim u svakom njegovom obliku, pristupam svemu s punim srcem. To je poziv koji me i dalјe ispunjava i koji bih, bez razmišlјanja, ponovo izabrala”, kaže ona.
Gluma je njeno životno opredjelјenje
Priča da je život u Edinburghu mnogo promijenio. “Život u Edinburghu daje mnogo mogućnosti i prilika za rast i razvoj, nešto što sam objeručke prihvatila. Nakon deset godina života ovdje, i dalјe sam zalјublјena i u grad i u lјude. Škoti su poseban narod s temperamentom, kad postaneš prijatelј s njima, postaneš dio njihove porodice”, kaže Jelena.
Na ovom putu značila joj je podrška najbližih. Upravo taj vjetar u leđa pomogao joj je da prevaziđe početne izazove i pronađe svoje mjesto na umjetničkoj sceni Edinburgha. “Najveća podrška mi je definitivno sestra, ona je ponosno i sa suzama slavila svaki moj korak ka uspjehu više nego ja. Naravno da su me podržavali i roditelјi i prijatelјi, ali sestra je uvijek bila najveća podrška. Nikad nisam tražila motivaciju u drugima, niti idealizovala koga, smatram da je to nešto što svi imamo u sebi i da ta lampica treba da se upali kako bismo pronašli svoj jedinstveni put u životu”, govori za kraj Jelena.
