Miris svježeg tijesta i sto oko kog se okuplja porodica – tako u mnogim domovima počinje jutro na Savindan.
I dok se ovaj praznik danas najčešće vezuje za škole i đake, u privatnom prostoru kuće on i dalje čuva slojeve starijih, porodičnih običaja koji se prenose s koljena na koljeno.
U nekim krajevima Srbije, posebno na sjeveru, Savindan se ne može zamisliti bez jednog naizgled skromnog peciva – pereca.
Zašto perece na Savindan?
Na slavskim trpezama u Banatu i dijelovima Vojvodine, uz sveću i kolač, često se mogu vidjeti i perece. Iako djeluju kao obično pecivo, njihovo mjesto na stolu ima dublje značenje i dugu istoriju. Perece su u evropskoj hrišćanskoj tradiciji poznate još od srednjeg vijeka. Njihov karakterističan oblik podsjeća na ruke sklopljene u molitvi, dok se tri praznine koje nastaju prilikom uvijanja tijesta tumače kao simbol Svetog trojstva. Upravo zbog te simbolike, često su se pripremale u dane vjerskih praznika.
Smatra se da perece potiču iz njemačke pekarske tradicije, a da su u naše krajeve stigle preko Banata, gdje je njemačko stanovništvo vijekovima ostavilo snažan kulturni trag. Vremenom su ih i srpske porodice prihvatile i uklopile u sopstveni praznični kalendar, naročito na Savindan.
U narodu postoji i predanje da su u određenim istorijskim periodima, kada je javno obilježavanje slave bilo otežano, perece simbolično mijenjale slavski kolač. Iako za ovu priču nema pouzdanih istorijskih potvrda, običaj se zadržao i preživio do danas. Zanimljivo je da se perece gotovo isključivo vezuju za Savindan u Banatu, dok su u drugim dijelovima Srbije rijetkost. One nisu obavezni dio proslave, ali ostaju lijep i prepoznatljiv trag lokalne tradicije.
Sveti Sava – više od crkvenog svetitelja
U narodnoj svijesti Sveti Sava nikada nije bio samo crkveni poglavar. Kroz usmena predanja i priče, on se pojavljuje kao učitelj svakodnevnog života – onaj koji je narod učio kako da obrađuje zemlju, mijesi hljeb, kuva, pravi sir i savlada osnovne zanate. Zbog toga se Savindan doživljava kao praznik doma, reda i znanja, ali i kao dan koji slavi jednostavan, domaćinski život. Hrana, trpeza i okupljanje porodice imaju posebno mjesto u tom doživljaju.
Kako se Savindan obilježava u domovima i školama
U porodicama koje Svetog Savu slave kao krsnu slavu, praznik se obilježava na uobičajen način. Mijesi se slavski kolač, kuva se žito i pali svijeća. Ukoliko Savindan padne u vrijeme posta, i trpeza je posna. U školama širom Srbije 27. januar ima poseban značaj. Savindan je školska slava, dan posvećen prosveti, učenicima i učiteljima. Organizuju se priredbe, recitacije i siječe slavski kolač, a Sveti Sava se slavi kao zaštitnik znanja i obrazovanja. U nekim sredinama zadržao se i običaj da se djeci daruju sitni pokloni ili slatkiši, kao simbol pažnje, brige i blagoslova.
Praznik koji čuva ognjište
Savindan je kroz vijekove ostao praznik koji spaja vjeru, znanje i svakodnevni život. Bilo da se na stolu nađu perece, slavski kolač ili skromna posna jela, suština praznika ostaje ista – okupljanje porodice, poštovanje tradicije i sećanje na vrednosti koje Sveti Sava simbolizuje. Upravo u tim tihim, kućnim običajima leži snaga Savindana, praznika koji i danas povezuje prošlost i sadašnjost, prenosi Kurir.
