U Republici Srpskoj je tokom 2025. godine izdato oko 566.000 recepata za lijekove sa upozorenjem u obliku trougla: antidepresive, sedative, antipsihotike i druge psihijatrijske terapije, za šta je Fond zdravstvenog osiguranja izdvojio oko devet miliona maraka. Ovi brojevi ne govore samo o potrošnji lijekova, već otvaraju ozbiljno pitanje, koliko smo kao društvo opterećeni stresom i koliko dugo zanemarujemo mentalno zdravlje.
Prema podacima Fonda zdravstvenog osiguranja RS, najčešće terapijske grupe lijekova koje na kutiji imaju upozorenje u obliku trougla su antipsihotici, sedativi i psihotici, te antidepresivi.
Riječ je o lijekovima koji se izdaju isključivo na recept i čije korišćenje zahtijeva nadzor ljekara.
U 2025. godini izdato je oko 566.000 recepata za ove lijekove, a oni čine oko 12 odsto ukupnih troškova Fonda za lijekove na recept. Iako se ne zna tačan broj pacijenata, jasno je da se radi o velikom broju ljudi koji se liječe zbog različitih psihičkih tegoba.
Psihijatar Jadranka Stanković objašnjava da se ovaj trend može sagledati iz više uglova.
Prije svega, kontrola izdavanja lijekova danas je na višem nivou nego ranijih godina, jer su pooštrene inspekcijske kontrole apoteka i samog načina izdavanja terapije.
“Takođe, ljudi se, upravo zbog veće kontrole i svijesti, češće javljaju psihijatru, obavljaju preglede i dobijaju adekvatnu terapiju. Treći aspekt jeste činjenica da danas trpimo posljedice višegodišnjeg zanemarivanja mentalnog zdravlja, zbog čega je veliki broj oboljelih i dijagnostikovanih, a njihove dijagnoze često su situacione reakcije i posljedice transgeneracijskih trauma”, kazala je Stanković za Aloonline.ba.
Drugim riječima, dio rasta broja recepata može značiti da sistem funkcioniše uređenije nego ranije, ali dio govori i o tome da sve veći broj ljudi živi sa anksioznošću, depresijom, nesanicom i drugim psihičkim smetnjama.
U praksi se najčešće radi o terapijama koje se propisuju kod depresije, anksioznih poremećaja, paničnih napada, poremećaja spavanja, posttraumatskog stresnog poremećaja, ali i težih psihijatrijskih oboljenja poput psihoza. Za mnoge pacijente ovi lijekovi predstavljaju važan dio liječenja i mogu značajno poboljšati kvalitet života.
Međutim, paralelno sa zvaničnim sistemom, u društvu je duboko ukorijenjena i opasna navika samoinicijativnog uzimanja lijekova za smirenje. Leksilijum, bromazepam i slični preparati često se u svakodnevnom govoru pominju kao „nešto za smirenje“, a nerijetko se i dijele među komšijama, prijateljima ili članovima porodice.
Postoje i situacije u kojima se ljekar kontaktira telefonom zbog određenih tegoba, nakon čega se pacijentu preporuči da „posudi leksilijum“ dok ne dođe na pregled. Iako se to ponekad čini kao brzo rješenje, stručnjaci upozoravaju da takva praksa nosi ozbiljne rizike.
Stručnjaci za borbu protiv zavisnosti ističu da lijekovi za smirenje mogu izazvati zavisnost, toleranciju i neželjene efekte, a njihovo nestručno korišćenje može prikriti stvarni problem i odložiti pravovremenu dijagnostiku. Umjesto da se utvrdi uzrok tegoba, simptom se privremeno „utiša“.
Kada se sve sagleda, broj recepata, troškovi i svakodnevne navike ukazuju na isto: živimo u društvu u kojem je stres postao normalno stanje. Ekonomska nesigurnost, ubrzan tempo života, neriješeni lični i porodični problemi, kao i nedostatak dostupne psihološke podrške, guraju ljude ka farmakološkim rješenjima.
Psihijatrijski lijekovi imaju svoje važno mjesto u terapiji, ali oni nisu i ne mogu biti jedino rješenje. Bez sistemskog ulaganja u prevenciju, psihološko savjetovanje, dostupnu psihoterapiju i otvoren razgovor o mentalnom zdravlju, brojevi recepata će vjerovatno nastaviti da rastu.
Podatak o stotinama hiljada izdatih recepata ne treba posmatrati samo kao statistiku, već kao upozorenje.
On istovremeno govori da se mentalni poremećaji sve češće prepoznaju, ali i da živimo u društvu koje je duboko iscrpljeno. Ako mentalno zdravlje ne postane stvarni prioritet, postoji opasnost da lijekovi ostanu glavni, a ne pomoćni oslonac u borbi sa problemima koje bismo, kao zajednica, morali rješavati mnogo ranije.
