Majka hrvatske glumice Bojana Gregorić Vejzović, legendarna jugoslovenska umjetnica Božidarka Frajt, gotovo četiri decenije živjela je ne znajući svoje pravo porijeklo.
Rođena kao Božidarka Grublješić, dijete Kozare i logora NDH, istinu o svom identitetu saznala je tek u 36. godini – slučajno, zahvaljujući tetki koja ju je prepoznala po izuzetnoj fizičkoj sličnosti sa ubijenom majkom.
Djevojčica broj 527 – dijete bez imena
Tokom Kozaračke ofanzive 1942. godine, ustaške vlasti su strijeljale Božidarkinu majku Vidu, dok je otac Bogdan poginuo u borbama.
Jednogodišnja djevojčica deportovana je u logore Sisak i Jastrebarsko, gdje je evidentirana kao dijete broj 527.
Spasena je u okviru velike humanitarne akcije Diana Budisavljević, jedne od najvećih misija spasavanja djece u Drugom svjetskom ratu.
Usvojili su je Stjepan i Katarina Frajt u Zagrebu, dali joj prezime i novi identitet – iz želje da je zaštite.
Božidarka Frajt odrasla je ne znajući svoje pravo ime, porijeklo i tragediju koja joj je obilježila najranije djetinjstvo.
Izgradila je veliku glumačku karijeru, postala jedna od najcjenjenijih jugoslovenskih glumica i dobitnica Zlatne arene, vjerujući da je njen život započeo tek onog dana kada je dobila dom.
Istina koja je došla poslije 36 godina
Preokret se dogodio 1976. godine. Tetka Dara Grublješić, medicinska sestra i prvoborac, godinama je tragala za nestalim djetetom svoje sestre.
Kada je na televiziji ugledala lice slavne glumice, shvatila je da gleda – svoje dijete iz Kozare.
Fizička sličnost bila je jača od svih dokumenata. Božidarka Frajt tada je saznala da je Srpkinja, da je jedina preživjela iz uže biološke porodice i da je njeno djetinjstvo započelo u logoru.
O tom trenutku govorila je rijetko, ali je uvijek isticala zahvalnost usvojiteljima.
“Uzeli su me kao dijete. Ne sjećam se ničega iz ranijeg djetinjstva… Sjećam se prve haljine i toga da nisam imala kosu”, pričala je.
Bojanina ispovijest: “Ne daj Bože nikome…”
Njena kćerka, glumica Bojana Gregorić Vejzović, danas otvoreno govori o majčinoj sudbini i traumi koju nosi njihova porodica.
U jednom intervjuu, na pitanje može li zamisliti da ijedno dijete u 21. vijeku prolazi kroz slično iskustvo, odgovorila je bez zadrške:
“Ne daj Bože! Strahota, nasilje, siročad… Nikad više ne ponovilo se…”
Bojana majku opisuje kao izuzetno hrabru ženu:
“Njen put je bio i više nego težak, a njena volja i radost življenja više nego snažni. Hrabri ljudi koračaju naprijed i ne okreću se prema tuzi prošlosti… Eto, to je moja mama”.
“I dalje je lavica”
Na Instagramu je Bojana svojevremeno objavila crno-bijeli portret majke uz snažnu poruku:
“Bila je samohrana majka od svoje 34. godine, s dvoje djece, samostalni umjetnik… Danas brat i ja vodimo brigu o njoj, koliko nam dopusti – jer ona je i dalje lavica”.
U drugoj objavi, uz staru porodičnu fotografiju, glumica je poručila da nije odrasla u glamuru, već u “normalnoj porodici”, u kojoj je, uprkos svemu, porodica uvijek bila sigurna luka.
Bojana Gregorić Vejzović gotovo dvije decenije je u stabilnom braku s glumcem Enesom Vejzovićem, s kojim ima dvoje djece, a porodicu drži dalje od medijske eksponiranosti.
Profesionalno je vezana za zagrebačko pozorište Gavela, dok povremeno radi i u Srbiji, pažljivo usklađujući snimanja sa porodičnim obavezama.
U karijeri je prepoznatljiva po snažnim ženskim ulogama u TV serijama i po tome što otvoreno, ali dostojanstveno govori o ličnim iskustvima i porodičnom nasljeđu, piše “Srbija danas“.
