Nakon što je sarajevsko Gradsko vijeće 26. februara 2026. usvojilo inicijativu za vraćanje spomenika Francu Ferdinandu i njegovoj supruzi Sofiji kod Latinske ćuprije u Sarajevu, a koji je uklonjen još 1919. godine, nižu se reakcije, najčešće one burne, a kojim se poručuje da je ovo jedinstven primjer da neko želi da slavi okupatora više nego slobodu.
Ključne činjenice o spomeniku
Postavljen krajem juna 1917. godine
Autor: Eugen Bori, mađarski arhitekta i kipar
Sastojao se od dva stuba visoka oko 10 metara
Sadržavao bronzane medaljone s portretima Franca i Sofije
Nalazio se kod Latinske ćuprije
Demontiran nakon raspada Austro-Ugarske 1919. godine
Da je riječ o apsurdu nad apsurdima u BiH, ilustruju čak i stavovi čelnih ljudi dijela sarajevskih opština, koji se žestoko protive inicijativi koju je, podsjetimo, pokrenuo Klub odbornika Stranke za BiH (SBiH)
Čime pravdaju inicijativu u SBiH?
Iz Kluba SBiH su poručili da osim što je Sarajevski atentat događaj s dalekosežnim istorijskim posljedicama, on prije svega predstavlja “tragično ubistvo bračnog para koji je 28. juna 1914. godine boravio u zvaničnoj posjeti Sarajevu”.
“Smatramo neprihvatljivim da u Sarajevu postoje obilježja i simbolika posvećena atentatoru Gavrilu Principu, da su vraćene njegove stope, a da istovremeno ne postoji autentičan spomenik za one koji su ubijeni i nemamo dostojanstveno spomen-obilježje za njegove žrtve. Ne možemo mijenjati prošlost, ali možemo pokazati kakvi smo danas, hoćemo li slaviti ubistvo ili odati počast žrtvama”, kazali su iz Stranke za BiH.
Mandić: Osjećam stid
Na inicijativu i poruke iz SBiH reagovali su načelnici opština Stari Grad i Centar Irfan Čengić, te Srđan Mandić.
Čengić je poručio da u Starom Gradu neće biti podignut spomenik Francu i Sofiji Ferdinand.
“Čak i kada bi postojala potpuna saglasnost, potrebne dozvole je u praksi gotovo nemoguće dobiti”, kazao je Čengić, te dodao da pojedini odbornici predlažu inicijative za koje nisu nadležni, te da Gradsko vijeće usvaja zaključke mimo svojih ovlašćenja.
Još ogorčeniji bio je Srđan Mandić, koji je poručio da ga je stid.
“Ne želim uopće otvarati prostor za različita tumačenja i mišljenja jer se o dokazanim historijskim činjenicama ne raspravlja. Ko imalo poznaje historiju, zna ko su bili okupatori u ovoj zemlji. A, okupatori se ne slave niti im se ne podižu spomenici”, napisao je Mandić putem svog Facebook profila.
Rekao je da se ograđuje od stranačkih kolega iz Naše stranke koji su podržali ovu inicijativu.
“Osjećam stid. Čiji spomenik je sljedeći? Ne smijem ni da pomislim. Ispravite ovo kako znate i umijete, dok još niste u potpunosti izgubili integritet i identitet”, poručio je Mandić.
Ćosić: Odavno nisam čuo veću ludost
Ljubiša Ćosić, gradonačelnik Istočnog Sarajeva, rekao je da odavno nije čuo “veću ludost” te da ovo predstavlja jedinstven primjer u svijetu da se podiže spomenik okupatoru.
“Prvenstveno sam u skladu sa duhom ovog modernog i digitalnog vremena razmišljao da pitam vještačku inteligenciju šta bi Muhamed Mehmedbašić kao neko ko je bio član revolucionarne ‘Mlade Bosne’ rekao na ovakav potez, ali onda sam shvatio da duhove slavne prošlosti ni putem vještačke inteligencije ne treba uznemiravati. Jer oni koji su jednom sluge, spremni su da uvijek budu sluge, pa čak i da dignu spomenik onima koji su ih tlačili”, poručio je Ćosić za “Nezavisne novine”.
Istoričari: Spremni da slave sopstvene tamničare
Istoričari ova dešavanja gledaju na način da su u “Sarajevu spremni da slave svoje tamničare ako im to naredi tuđa agenda ili jeftina stranačka direktiva”, kao i da je namjera da se podigne spomenik nekome ko “ih u suštini nije priznavao”.
Istoričar Tomislav Tamburić rekao je za Srpsku novinsku agenciju da inicijativa nije samo kontroverza, već uvredljiv čin kojim se dželat pokušava predstaviti kao žrtva, a okupacija kao civilizacijski dar.
“Inicijativa je plod zastrašujućeg istorijskog neznanja i svjesne namjere da se opet priklone tuđoj volji”, kazao je Tamburić za Srnu.
Istoričar Čedomir Antić podsjeća da su prije 12 godina tadašnje bošnjačke vođe uspjele da se odupru prijedlozima da u Sarajevu, na prostoru Latinske ćuprije, ponovo bude postavljen spomenik austrougarskom prestolonasljedniku Francu Ferdinandu i njegovoj supruzi Sofiji, ali su ih, dodaje, očigledno istorija i korijeni ovog puta nadjačali.
“Podižu spomenik onome ko ih nije priznavao. Zemlju im je pretvorio u koloniju, njih u podanike neravnopravne sa drugim Slovenima u monarhiji. Dao im je manje od 15 odsto mjesta u nemoćnom činovništvu BiH, suzbijao prosvjetu… Konvertiti i sluge će uvijek to i ostati. Kao što će ih uvijek definisati ropska sentenca: ‘Švabo-babo’. Još samo da podignu spomenik jednom Adolfu i sve su ostvarili”, rekao je Antić za “Glas Srpske”.
Minić: Ovo je početak predizborne kampanje
Za predsjednika Vlade Republike Srpske Sava Minića ova inicijativa predstavlja početak predizborne kampanje za opšte izbore, a da političko Sarajevo radi samo ono što remeti istoriju ili je imalo užasne posljedice po Srbe.
“Iz FBiH postoje toliki izlivi mržnje. Kada ste čuli bilo kakvu riječ mržnje iz Republike Srpske. Poruke koje dolaze iz Sarajeva imaju jasan cilj da isprovociraju reakciju Srpske, ali neće uspjeti u tome. Mi ćemo braniti Republiku Srpsku, nećemo dati njene institucije i imaćemo naše partnere”, istakao je Minić.
Nešković: Miliji im okupator od slobodara
Da sve ovo ima politički prizvuk, i to onaj najprizemniji, ocjenjuje i Želimir Nešković, potpredsjednik SDS-a.
“Na ovaj način se danas jasno vidi ko istinski želi slobodu, a kome je bila i ostala svaka strana okupacija, svaki strani tiranin miliji od svega, pa i od svojih najmilijih. Da li će bar nekad staviti prst na čelo jer vrijeđajući osjećanja srpskog naroda vrijeđaju osjećanja svojih sunarodnika koji su kao i Srbi bili slobodarskog karaktera. Okupacija čiji je sinonim Franc Ferdinand je stavila u tamnicu sve narode u BiH, a danas u grobu potresaju one koji su platili najvišu cijenu stavljajući do znanja da neće okupaciju, već žele slobodu”, naveo je on.
Kako je spomenik izgledao?
Originalni spomenik nosio je naziv Spomenik umorenome prijestolonasljedničkom paru, a postavljen je krajem juna 1917. godine. Dizajnirao ga je mađarski arhitekta i kipar Eugen Bori. Spomenik se sastojao od dva masivna stuba visoka oko deset metara, povezana lukom, a na njemu su se nalazili bronzani medaljoni s reljefnim portretima Franca i Sofije. Spomenik se nalazio na mjestu s kojeg je Gavrilo Princip pucao u njih 28. juna 1914.
Raspadom Austro-Ugarske monarhije i dolaskom na vlast Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca spomenik je demontiran.
