Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici u ponedjeljak obilježavaju Obretenje glave Svetog Jovana Krstitelja.
Ovaj dan se smatra velikim hrišćanskim praznikom i posvećen je čudotvornoj glavi ovog sveca. U crkvenom kalendaru Srpske pravoslavne crkve ovaj dan je označen podebljanim crnim slovom, a postoje i određeni običaji i vjerovanja vezana za ovaj praznik.
Priča o Jovanu Krstitelju
Veliki i slavni Кrstitelj Jovan bi posječen po želji i nagovoru zlobne Irodijade, žene Irodove. Кada Jovan bi posječen, naredi Irodijada da mu se glava ne sahranjuje zajedno sa tijelom, jer se bojaše da strašni prorok nekako ne vaskrsne. Stoga uze njegovu glavu i zakopa je na nekom skrivenom i beščesnom mjestu, duboko u zemlju.
Njana dvorkinja biješe Jovana, žena Huze, dvorjanina Irodova. Dobra i blagočestiva Jovana ne mogaše trpeti da glava Božjega čovjeka ostane na mjestu beščesnome, iskopa je tajno, odnese u Jerusalim i sahrani na Gori Jeleonskoj.
Ne znajući o svemu tome, car Irod kada dozna o Isusu kako čini velika čudesa, uplaši se i reče: “To je Jovan koga sam ja posjekao, on ustade iz mrtvih” (Mk 6, 16). Poslije izvijesnog vremena neki znamenit vlastelin poverovavši u Hrista, ostavi položaj i sujetu svetsku i zamonaši se, i kao monah, s imenom Inokentije, nastani se na Gori Jeleonskoj baš na onom mjestu gdje je glava Кrstiteljeva bila zakopana.
Hoteći da zida sebi ćeliju, on kopaše duboko i nađe zemljan sud i u njemu glavu, za koju mu se javi tajanstveno, da je Кrstiteljeva.
On je cjeliva i zakopa na tom istom mjestu. Po Božjem promislu ta čudotvorna glava docnije išla je od ruke do ruke, ponirala u mrak zaborava i opet objavljivana, dok najzad nije u vrijeme blagočestive carice Teodore, majke Mihailove i žene Teofilove, i u vreme patrijarha Ignjatija, preneta u Carigrad. Mnoga čudesna isceljenja dogodiše se od glave Pretečine. Važno je i interesantno je, da dok bi živ, “Jovan ne učini nijedno znamenje” (Jn 10, 41) a, međutim, njegovim moštima dade se blagodatna čudotvorna moć.
Vjerovanje za ovaj dan
Vjeruje se da danas ne treba raditi nikakve teške poslove, a naročito je rasprostranjeno vjerovanje da se na ovaj praznik ne diraju noževi, ni drugi oštri predmeti, kako se ne bi povređivale rane nevino stradalog svetitelja.U Srbiji je rašireno vjerovanje da ovog dana sunce kreće nazad sa sjevera prema jugu, tri puta stane i zaigra.
Vjeruje se da se nebo u ponoć tri puta otvara, pa mrtve duše lako uaze u raj, a onaj ko sačeka budan ponoć i poželi tri želje, one će mu biti ispunjene. U ovoj noći se može otkriti i zakopano blago, prenosi Ona.rs.
