Nakon neusvajanja odluke o zaštiti domaće proizvodnje, preciznije donošenja carina od 20 odsto na uvoz čelika i proizvoda od čelika Savjet ministara je poslao jasnu poruku šta radnici u oba entiteta treba da očekuju u ovoj godini, navodi se u dopisu Sindikata “Nove Ljubije”.
Saopštenje prenosimo u cijelosti:
– Oni su ovim potezom, prije svega ministri iz reda hrvatskog naroda, ali moramo spomenuti i da je gospodin Konaković bio protiv odluke, najblaže rečeno zabili posljednji ekser u kovčeg realnog sektora kako Federacije BiH, tako i Republike Srpske.
Ono što je indikativno da koliko su god ovu odluku radnici Nove Ljubije d.o.o.Prijedor čekali, njihova agonija bi bila samo djelimično stavljena na čekanje. Da je odluka kojim slučajem donesena u korist Nove željezare Zenice, to po automatizmu ali i po izjavama većinskog vlasnika Nove Ljubije ne bi proizvelo reakciju u smjeru da se povuče zahtjev Okružnom privrednom sudu u Prijedoru za pokretanje stečaja.
Samim ti priznanjem od strane Pavlovića svima je jasno da bi odluka o carinama proizvela eventualno povoljno dejstvo u Željezari, a omča koja je stavljena radnicima Nove Ljubije ostala bi i dalje za vratom. Ko je taj koji će stegnuti tu omču do kraja, pitanje je za sve, kako za naše rukovodioce, kako za gradsku upravu,kako za predstavnike državnog kapitala ispred RŽR-a, kako za boračke organizacije, kako za Vladu Republike Srpske tako i za sve patriotski orjentisane građane Srpske.
Njihova šutnja i ignorisanje na vapaje Sindikata su ono što najviše boli radnike.
Ovde se vidi stvarna namjera novog većinskog vlasnika,a to je kontrolisani stečaj sa kojim se gubi koncesija i radi se dio rudarenja na crno, bez kontrolnih organa (i to u slučaju da se nešto desi na nivou BiH,tj. da Savjet ministara pod pritiskom politike se izvuče iz kandži lobističkih uvoznika), rad sa minimalnim brojem radnika čiji vi ugovori bili na određeno i izgubili bi sva dosada stečena radnička prava (uvećanja plata na osnovu minulog i noćnog, regres, topli obrok, prevoz, otežane uslove rada) s tim da bi im plate ovisile o učinku, a koji opet zavisi od rada Zeničke željezare.
Isto tako nam je svima jasno da se kroz ignorisanje skupštine akcionara (tako nam je prenešeno od direktora RŽR-a i ministra rudarstva i energetike) vrši nezakonito otuđivanje državne imovine i postrojenja kroz prodaje pojedinih Organizacionih jedinica i postrojenja vrši umanjenje vlasničkog udjela i dovodimo se u sutuaciju da je krajnji ishod zatvaranje rudnika u Omarskoj, prodaja sve pokretne i nepokretne imovine kao i preuzimanje državnog udjela u Novoj Ljubiji koji iznosi 49 odsto na način da će to većinski vlasnik kupiti kao treće lice kroz prodaju stečajne mase. I zadnji potez privatizacija samog RŽR -a da bi postao vlasnik faktički imovine koja podrazumjeva poslovne prostore, stanove, odmarališta i zemljišta od kojih je najveći dio u Prijedoru.
Potvrda za ove navode Sindikata Nove Ljubije su tajni pregovori koji se vode ovih dana oko prodaje Centralne radionice i dovođenje firme iz Slovenije koja treba početi sa sječom BTO sistema i ostalih postrojenja po još nepoznatom redosljedu.
I na ovo sve samo šutnja!
Šta da očekuju radnici, šta da očekuju borci Republike Srpske, šta da očekuju porodice zaposlenih u Novoj Ljubiji. Šta da očekuju građani Prijedora.
Radnici su očajni, dezorjentisani, izdani od strane rukovodioca i vlasnika koji su im obećavali rad, pa ako ništa i te dvije godine, a na kraju dolaze na posao očekujući svaki dan da im neko na kapiji saopšti da je gotovo, da je kraj, da nikome nije stalo do njihovih života i sudbina njihovih porodica.
Ovim putem Sindikat još jednom apeluje prvensveno na Vladu Republike Srpske da se maksimalno uključi u ovu problematiku, jer ovo je možda okidač za socijalne nemire koji su neminovni ako se nešto pod hitno ne preduzme.
Ne smijemo se kriti iza odluka Savjeta ministara, činjenice da je 51 odsto u vlasništvu privatnika koji očito samo izvlači kapital na sve moguće načine već svi gore nabrojani moraju shvatiti ozbiljnost situacije i upozerenja na moguće posljedice sa kojima svakodnevno Sindikat upozorava javnost putem medija.
Zamolio bih i medije da razumiju našu muku i svojim konstantnim pritiscima na sve aktere pomognu Sindikatu da se ne dozvoli propast Prijedora i da spriječimo one kojima je to cilj, da od čestitih i vrijednih rudara naprave socijalne slučajeve.
Radnici su svjesni činjenice da je ovo kraj ili eventualni produžetak kraja, ali to njima ništa ne znači, svakim danom sve više radnika napušta firmu i podnosi zahtijeve za godišnje odmore da bi pokušali sebi naći neko drugo zaposlenje. Mali dio uspije sebi naći posao u Prijedoru. I zato traže od prvenstveno od Vlade Republike Srpske kao vlasnika 49 odsto kapitala u Novoj Ljubiji da spriječi dalju pljačku imovine i postrojenja, kao i da iznađe rješenje za socijalno zbrinjavanje radnika kroz stimulativne otpremnine da bi se ostavilo prostora za traženje novog posla ili eventualnog samozapošljavanja kroz razne modalitete, od zanatstva, do vraćanja poljoprivredi.
