Srpska pravoslavna crkva i vjernici danas obilježavaju dan Prepodobnog Jovana Vethopeščernika.
Porodica prepodobnog Haritona u palestinskoj pustinji blizu Jerusalima nazivala se Vethom Lavrom, jer bi podignuta prije drugih lavri. U toj Vethoj Lavri podvizavao se ovaj prepodobni Jovan.
Od mladosti ranjen božanskom ljubavlju, on se priljubi uz Boga, po riječi psalmopevca: Meni je dobro priljubljivanje uz Boga (Ps. 72, 28). Prezrevši ništavne slasti ovoga svijeta i gordost, on se ukloni iz svoje domovine, uze krst monaškog života i ode u tuđu zemlju Gospoda radi, Koji je od rođenja Svog bio tuđinac na zemlji i sve do smrti nije imao gdje glave skloniti.
A kad dođe u Jerusalim on se pokloni svetim mjestima, pa onda ode u Vethu Lavru blaženog Haritona. I tu se udostoji svešteničkog čina zbog svoga vrlinskog života. Jer on beše podražatelj drevnih podvižnika: obuzdavši tjelesne strasti velikim uzdržanjem, i posvunoćnim stajanjima na molitvi, i sjećanjem na smrt, i raznovrsnim umrtvljivanjem, on veoma isposni svoje tijelo, i postade zemaljski anđeo u tijelu.
Pošto dugo poživi i potpuno ugodi Bogu, on se preseli ka Gospodu, a sveti anđeli mu na rukama svojim odniješe dušu u nestarivu obitelj nebesku.
Prepodobni Jovan se naziva Vethopešternik umjesto Vetholavriot, zato što je Vetha Lavra svetog Haritona spočetka bila razbojnička peštera, u koju razbojnici dotjeraše vezana svetog Haritona.
Ali on na čudesan način bi odrešen, i razbojnici iznenadno pomriješe od vina otrovanog zmijinim otrovom. Odrešen, on nađe u pešteri mnogo zlata, i prvo u toj pešteri ustroji crkvu, i sabra bratiju. Potom iznad peštere sagradi obitelj.
A pošto prepodobni Jovan provede život u toj staroj pešteri, služeći u pešterskoj crkvi, on zbog toga i bi prozvan Vethopešternik (ili Staropećinik). Prepodobni Jovan poživi i upokoji se u osmom stoljeću.
Prema narodnim običajima danas treba izbjegavati svađe, darivati voljene osobe i pospremiti kuću, piše Ona.rs.
