U Ugostiteljsko-ekonomskoj školi predstavljeno je drugo dopunjeno izdanje izložbe i kataloga “Jasenovac, moja priča”. Izložba je nastala prošle godine, povodom 80 godina od proboja jasenovačkih logoraša, a sadržila je 28 priča. Dopunjena je sa 20 potresnih priča o stradanjima logoraša, sačuvanih u sjećanjima njihovih potomaka. Anđelka Jarić kaže da je cijela porodica njene majke stradala u Jasenovcu.
“Moja majka je iz Višegrada. Cijela njena familija stradala je u Jasenovcu. Moj djeda je bio željezničar, došao je da radi ovdje na stanici kao službenik. U momentu kada su naišli neprijatelji, odveli su u Jasenovac i zaklali mog dedu, ujake, tetku i baku Anđelku čije ime nosim. Nikog nema, zatrvena je familija Markovića koji su bili u Višegradu”, govori Anđelka.
Istinu o Jasenovcu ne treba zaboraviti, kao ni sjećanja na nevine žrtve, a ova izložba je jedan od načina da se njeguje kultura sjećanja, smatraju učenici ove prijedorske škole, koji su pripremili 16 od ukupno 20 priča u dopunjenom izdanju kataloga i izložbe.
“Mislim da je Jasenovac rana srpskog roda koja nikad neće zacijeliti. Ovakvim sjećanjima treba da odamo poštu jasenovačkim žrtvama. Ja sam prenio priče moje strine Borke Borić i Rade Radivojca, a napisao sam i jednu pjesmu”, rekao je učenik Mićo Borić.
Učenica Jovana Tevanović kaže da ju je zainteresovalo da sazna nešto više o istoriji svoje porodice.
“Djed mi je kazao priču koju sam prenijela u ovu izložbu i katalog, a odnosi se na mog pradjeda Božu Topića”, rekla je Jovana.
Autor izložbe, školski bibliotekar Branka Kovačević, navodi da se nakon predstavljanja prošlogodišnje izložbe “Jasenovac, moja priča” po gradovima u Republici Srpskoj i Srbiji, pojavila potreba da se taj projekat nastavi. Javljali su joj se brojni učenici i kolege koji su željeli prenijeti priče svojih predaka.
“Naročito su bile potresne neke priče, ali i to pokušavamo na neki način da amortizujemo i da tražimo u svemu ovome što se dešavalo neke svijetle tačke kao, recimo, ljude koji su spasavali kozarsku djecu, koji su bili izuzetno fini prema njima, hranili su ih, odjevali, nisu ih zlostavljali i posjećivali su se uzajamno nakon Drugog svjetskog rata”, rekla je Branka Kovačević.
Dodaje da je Nezavisna Država Hrvatska /NDH/, bez obzira na udaljenost od granice, sprovodila isti sistem genocida i u Višegradu, Hercegovini, na Romaniji i u Krajini. Izložba “Jasenovac, moja priča” nije samo istorijski prikaz stradanja nego je to svjedočenje o ljudskim sudbinama, ljudskom bolu i traumi koja se prenosi kroz generacije, smatra direktor Ugostiteljsko-ekonomske škole Dražena Mršić.
“Najveći značaj tih priča je u očuvanju istine, njegovanju kulture sjećanja i naša je obaveza da mlade generacije vaspitavamo u duhu mira, poštovanja žrtava i očuvanja nacionalnog identiteta”, rekla je Mršićeva.
Izložba u holu Škole biće otvorena i narednih dana.
Izvor: kozarski.com
