U Derventu treba da stigne grupa američkih tužilaca koji istražuju zločine nad Srbima u logorima Rabić i Dom vojske, koje su 1992. godine formirale hrvatsko-muslimanske formacije.
Planirano je da sa službenicima Agencije za istrage i zaštitu uzmu izjave od logoraša koji su prošli strahote u tim zloglasnim logorima.
Pozive da svjedoče dobilo je sedam bivših logoraša. Podržavaju dolazak američkih istražilaca, ali i izražavaju sumnju da će zločinci, budu li izručeni pravosuđu BiH, dobiti adekvatne kazne.
Prema saznanjima Udruženja logoraša, američki istražioci istražuju neke od zločinaca nad Srbima koji su nastanjeni u Sjedinjenim Američkim Državama. Nakon rata pobjegli su u tu zemlju uvjereni da ih ruka pravde tamo neće stići.
– Ima njih još tamo, ali ne znam broj i koliko ih se krije. Neki su čak mijenjali imena, ali želim da zahvalim tužilaštvu u Americi, dolazi ih četvoro ili petoro, što su se zainteresovali, što hoće da vide šta se to dešavalo u Derventi i kakvi su zločini počinjeni – kaže Drago Knežević iz Udruženja logoraša.
O zločinima nad srpskim civilima imaće i te kako šta da čuju. Јedan od logoraša bio je i Ostoja Šarčević. Hangari u Rabiću i podrumi Doma vojske, svakodnevna premlaćivanja, iživljavanja, psihičke torture – sve to ostavilo je traga na zdravlje do kraja života.
– Јa sam sa svojih 80 kilograma dotjeran na 48 kilograma za 55 dana logorovanja. Sva su mi rebra polomljena dok sam bio u logoru, oštećena kičma… Udario me neki Јozo Јerković iza vrata i dan-danas mogu se uvrijediti u taj pršljen. Patim od nesanice, preznojavanja, svega ima… Šta smo preživjeli to ne može živ čovjek zamisliti – priča Šarčević.
I Knežević je prošao golgotu.
– Naredili mi da kleknem, dali mi pištolj da se ubijem, kaže “ubij se, svejedno je gotovo, tebi više nema života”. Sad razmišljam kako sam to mogao uopšte da uradim. Uzeo sam pištolj, stavio na sljepoočnicu, pomislio na ženu i djecu, povukao, kad on opali naprazno – priča Knežević.
Najviše boli, kažu, što su krvnici bili dojučerašnje komšije, ljudi kojima bi trebalo vjerovati. Neki od njih su osuđeni. U Americi su se krili i zloglasna Azra Bašić i Almaz Nezirović. Nakon izručenja bh. pravosuđu dobili su simbolične kazne što posebno boli logoraše.
– Godina ili dvije zatvora,to je ništa. Za tri metra drva odeš pola godine u zatvor, tako da su to nikakve kazne, ali ajd nek se bar kaže da je bio zločinac i da je mučio ljude – kaže Šarčević.
Logoraši navode primjer jednog od braće Skelić koji je za zločine dobio simboličnih godinu dana, a njegov brat blizanac još je na slobodi. I on se vjerovatno, kažu, krije u Americi. Ipak, za srpske logoraše najveća sramota nadležnih institucija je ta što niko nije odgovarao za istrebljenje cijelih porodica. Ćudići, Živkovići, Zorići – niti su ostali potomci niti su kažnjeni oni koji su ih pobili.
Autor: RTRS
