Garavice kod Bihaća predstavljaju jedno od najvećih, ali i najduže prećutkivanih i skrivanih stratišta srpskog naroda tokom Drugog svjetskog rata, istakao je predsjednik SNSD Milorad Dodik.
ovodom današnjeg obilježavanja 85 godina od ustaškog zločina nad 12.000 Srba, među kojima je bio veliki broj djece, u Garavicama kod Bihaća, Dodik je rekao za Srnu da je ovaj zločin nad srpskim življem, koji su izvršile ustaške snage Nezavisne Države Hrvatske (NDH), dio njihovog sistemskog monstruoznog plana o potpunom istrebljenju ili protjerivanju Srba sa ovog prostora.
– O kakvom zločinu je riječ najbolje govore istorijski podaci prema kojima su uništena cijela srpska sela u i oko Bihaća, a kompletne porodice brisane iz knjiga rođenih da bi se sakrio svaki trag srpskog postojanja. O brutalnosti i masovnosti ovog stravičnog zločina nad Srbima u Garavicama govori i podatak da je kompletan kraj za samo par sedmica ostao bez srpskog stanovništva – naglasio je Dodik, dodavši da su i njemački vojnici bili zgroženi brutalnošću ustaša i njihovom spremnošću na razna zvjerska mučenja i ubistva nedužnih srpskih civila, posebno djece.
On je dodao da su dželati tjerali svoje žrtve da prije pogubljenja sami sebi kopaju grobnice, mučili i klali djecu pred majkama, roditelje pred djecom što potvrđuje da krvnicima ništa nije bilo sveto, čak su uživali u masovnom mučenju i ubijanju srpske nejači, žena i staraca.
Nakon Drugog svjetskog rata prošle su decenije i decenije ćutanja i prikrivanja ovog zločina. Razmjere ove strašne tragedije nad srpskim narodom su skrivane u ime navodnog ‘bratstva i jedinstva’, jugoslovenske ideologije koja je skrivala i minimizirala srpske žrtve – rekao je Dodik.
I opet su, kaže on, Srbi bili naivni i ćutali, prihvatajući istoriju koju su pisali komunisti, a u kojoj se nije jasno govorilo ko su žrtve, a ko dželati, nego se sve kvalifikovalo kao “žrtve fašističkog terora”, “stradali u Narodnooslobodilačkoj borbi”, “stradali za slobodu”…
Ti stradali, kaže Dodik, bili su Srbi, a njihov identitet se krio, a upravo zbog svog identiteta su i ubijani, mučeni, zaklani, živi spaljivani.
– Prava istina se prećutkivala, istorija falsifikovala, a srpske žrtve zanemarivale. I to nije bio slučaj samo u Garavicama, već na svim mjestima gdje su žrtve bile ko drugi nego Srbi – i u Jasenovcu, i Starom Brodu, Jadovnu, Prebilovcima… Sva ta mjesta koja smo danas oživjeli i otrgli od zaborava su srpske grobnice nevinosti, mjesta teških i najstrašnijih svjedočanstava stradanja našeg naroda i to samo zbog identiteta. Ni za šta nisu bili krivi, osim za to što su hrišćani, pravoslavni Srbi – istakao je Dodik.
On je naglasio da nijedan Srbin nema pravo na zaborav svojih stradalih predaka, jer zaboraviti znači ponovo ubiti i pristati na to da zločin pobjeđuje život.
“Ime dječaka Slobodana Stojanovića – simbol nevinog stradalništva“
Predsjednik SNSD Milorad Dodik izjavio je za Srnu da je najveći poraz čovječanstva mučenje i ubistvo djece, a jedan takav poraz je svirepo ubistvo 12-godišnjeg Slobodana Stojanovića, dječaka koji nije znao za rat i mržnju, ali je život izgubio od najgorih krvnika.
– Slobodan je bio dječak čije je djetinjstvo prekinuto na početku građanskog rata u BiH, u ljeto 1992. godine, jednim sasvim običnim, ali kobnim povratkom iz izbjeglištva kući po svog psa. Bio je dijete kao i sva druga djeca koji je volio životinje i nije imao nikakve veze sa ratnim sukobima, dijete koje je na život gledalo drugačijim očima, punim ljubavi, nade i vjere, ali su monstrumi sve to ugasili i krvlju ispisali najteže stranice njegove kratke biografije – istakao je Dodik.
Svako dijete ima pravo na mir, osmijeh, igru i budućnost, rekao je Dodik, ali Slobodan očito voljom neljudi i krvnika nije imao na to pravo i njegovo do tada bezbrižno djetinjstvo nasilno je prekinuto rukom monstruma, i što je još poraznije rukom žene monstruma Elfete Veseli.
Umjesto zagrljaja svog psa, kaže Dodik, Slobodana je dočekalo svirepo mučenje, nož, bol i okrutna smrt.
– Slobodan nije bio vojnik, nije nosio oružje, nije predstavljao prijetnju nikome. Bio je dijete, simbol nevinosti, nade i budućnosti. Upravo zato njegovo stradanje predstavlja jedan od najstrašnijih zločina počinjenih nad srpskom djecom tokom proteklog rata – naglasio je Dodik za Srnu povodom obilježavanja 34 godine od svirepog ubistva dječaka Slobodana Stojanovića.
On je istakao da bi Slobodan danas bio zreo čovjek, imao porodicu, živio i radio slobodno u svojoj Republici Srpskoj, ali monstrumi su mu odredili drugačiju sudbinu.
– Slobodanova sudbina ostaje jedno od najpotresnijih svjedočanstava stradanja nevine djece i trajni podsjetnik da krvnici ne biraju žrtve. Samo jedno im je bilo važno – jedan Srbin manje”, istakao je Dodik.
On je dodao da je njegova nevina dječija duša ugašena na najsvirepiji način, ostavljajući iza sebe bol i tugu koje traju i trajaće zauvijek.
Dodik je rekao da je obaveza svih nas da njegovo ime izgovaramo sa posebnim pijetetom i da čuvamo istinu od zaborava, a njegove mučitelje i ubicu neka progoni nevini dječiji pogled pun ljubavi ne samo za ljude već i za životinje.
– Ime Slobodana Stojanovića je simbol stradalništva i nevinosti. Danas, poruke povodom ovog svirepog zločina nose u sebi tugu za jednim tek započetim životom, prekinutim djetinjstvom i ugašenim nevinim i čistim osmijehom, ali i poruku o važnosti čuvanja uspomene na svaku našu nevinu žrtvu, posebno dječiju zarad naše i budućnosti sve druge djece u našoj Republici Srpskoj – poručio je Dodik.
Autor: SRNA/Srpskainfo
FOTO: NIKOLA SEKULIĆ/RINGIER
