Ne jenjavaju tenzije i pritisci na Republiku Srpsku njene institucije i zvaničnike, prouzrokovani istragom o poslovanju Memorijalnog centra Potočari.
Pljušte optužbe o navodnoj ugroženosti povratnika, osviću već viđene propale političke inicijative o posebnom statusu za Memorijalni centar i za Srebrenicu i ponovo se kuca na vrata OHR-a.
Čemu politizacija i strah za najobičniju istragu – ako je rađeno sve po zakonu!?
Čim je javnim prostorom “odjeknula” vijest o predistražnim policijsko-tužilačkim radnjama u i oko Memorijalnog centra “Potočari” digla se sarajevsko-bošnjačka “kuka i motika”! U nemogućnosti da zaustave istražioce, rafalnu paljbu preselili su na politički teren. Da se od vlastite dreke ne čuje suština. I da u izbornoj godini, vidno posrnuli pokušaju da prigrabe koji jeftini predizborni poen. Od dežurnih političkih demagoga, nepozvanih i neprozvanih udruženja pa do rukovodstva istraživanog centra – odjekuju odavno već za sve i svašta potrošene propagandne dosjetke – “zastrašivanje povratnika, širenje mržnje, negiranje genocida”! Kako i na koji način je običnim predistražnim radnjama baš sve to postignuto ni mađioničari ne znaju. Znaju zato dobro plaćeni i u sarajevskoj javnosti svepristuni američki senatori i kongresmeni. Njih šest od 535 koliko Senat i Kongres broje, u dalekom Vašingtonu opasno su se zabrinuli za istragu u BiH. I zatražili uvođenje sankcija za zvaničnike Srpske. Po ko zna koji put od ukidanja u oktobru prošle godine. Direktor Memorijalnog centra Emir Suljagić oduševljen.
“Istina” valjda poput one o pogibiji Suljagićevog oca Sulje. Dokazano Suljo Suljagić poginuo je kao muslimanski jurišnik u Voljevici kod Bratunca 1992. godine. I sahranjen. No sin Emir, oca je naknadno proglasio žrtvom iz jula 1995. godine, njegove posmrtne ostatke “prekopao” i u Potočare sahranio. Kako god, srpski član Predsjedništva Željka Cvijanović Suljagića podučava – prošla su vremena uvođenja sankcija.
– Oni uopšte nemaju drugu temu osim vraćanja sankcija. Јa mislim da se još nikad nisu posvetili sebi, razvoju Federacije, gledanju na koji način mogu da uspostave dobru saradnju, dobre odnose sa ljudima sa kojima zajedno žive u BiH nego se uvijek oslanjaju na neke strane snage prizivajući da oni uvode sankcije i rade neka druga čuda. Prošla su ta vremena. Dakle prošla su vremena u kojima su se ispunjavale želje jednih da bi radili protiv drugih u BiH: što prije to svi razumiju biće im dakle uspješniji život i njih i njihovih zajednica – dodaje ona.
A generalni sekretar SNSD-a Srđan Amidžić pita – zašto je Suljagić nervozan? I čemu histerične reakcije ako Memorijalni centar Srebrenica posluje po zakonu.
– Uostalom, ko poštuje zakon nema razloga da se plaši njegovog sprovođenja. U suprotnom, postavlja se pitanje zbog čega se od jedne redovne pravne procedure pokušava napraviti politički incident. U svakom slučaju, bez obzira na nervozu i sisteriju, ni Suljagić lično, a ni institucija na čijem je čelu nisu i ne mogu biti iznad zakona i izvan dometa pravne države – dodaje on.
Poput Suljagića “zabrinut” je i Elmedin Konaković. Odlukom sarajevskih a ne srpskih sudija višestruko pravosnažno presuđeni klevetnik. Dok se tužioci i dalje bave Konakovićevom zloupotrebom službenog položaja, sumnjivom potrošnjom budžetskog novca, nezakonitim zapošljavanjem i onim možda i najbitnijim – pokroviteljstvom nad narko kartelima, on, tvrde sarajevski mediji, piše članicama UN-a. I navodi kako je policijska istraga zabrinjavajući događaj, a svjedoci pozvani na saslušanje zbog moguće zloupotrebe novca u Memorijalnom centru “predmet zastrašivanja”. Gotovo ironično zvuči ali Konaković poziva i na vladavinu prava – valjda samo po njegovim i Suljagićevim mjerilima. Za to vrijeme razni sarajevski “konakovići i suljagići” i ne osvrću se na sporadična upozorenja iz vlastitih redova.
Da li će i za Husu Salihovića jednog od ratnih srebreničkih komandanata, sa istih adresa biti zatražene sankcije. Ili će možda biti optužen za “zastrašivanje povratnika”! Za sada je izvjesno da mu zbog ovih i sličnih iznesenih stavova stižu najjezivije prijetnje smrću! Ali to “istinoljupce” očigledno ne interesuje. Od oglašavanja na časovnoj bazi, baš ni jedna njihova objava na društvenim mrežama ne tretira prijetnje Salihoviću.
Autor: RTRS
