Vijest da nas je napustio Boro Kapetanović donijela je sa sobom iznenadnu tugu u živote svih onih koji su poznavali Boru, njegov bogat književni opus i jedinstven dar za poetsko kazivanje svojih neprevaziđenih stihova.

On je bio tvorac ” jedne neponovljive i jedinstvene poezije prepoznatljive po iskrenosti, snažnim emocijama i po doživljaju života, po ljubavi za poeziju i za srpski narod”. Upravo su to riječi predsjednika žirija prošlogodišnjih 53. Književnih susreta na Kozari , profesora Gorana Maksimovića.
On je tim biranim riječima obrazložio zašto je Boro Kapetanović, između ostalog, bio dobitnik nagrade Skender Kulenović- Književni vijenac Kozare za 2025. godinu.
Boro Kapetanović je na ” Večeri laureata” koja je prošlog septembra bila organizovana u njegovu čast govorio izabrane cikluse svoje poezije koji su činile ljubavne, patriotske, rodoljubive i životne teme.
Tada je novinarima rekao da on uglavnom besjedi poeziju, obraća se pjesmama.
” Tako idem kroz svoju poeziju, a ima tu i proze i humora i uglavnom je to nešto što je stvarnosno. Znači, prestihavao sam život, samo ga malo dotjerivao na književni neki jezik, prevodio ove naše svakodnevnice”, rekao je tada Kapetanović.
On je dodao i da smatra da je nakon toliko godina stvaranja , na neki način završio svoj poetsko prozni opus.
” Ostala mi je još jedna nova knjiga, mogu čak i naslov reći jer je već završena, `Omorina nad kaldrmama`, gdje se praktično opraštam od pisanja poezije i sigurno neću više pisati jer sam se ispisao. Biće tu i jedan oproštajni ciklus stanja u našoj književnosti, ali kroz poeziju i to će biti oproštajna knjiga”, izjavio je Kapetanović.
Nismo u prilici da potvrdimo da li je to i ostvario, ali da je tačno znao šta hoće da kaže na kraju svog stvaralačkog rada , to je sigurno. Možda je njegova tanana pjesnička duša osjetila da je neminovni kraj blizu i to je bio jedini način da to iskaže. Bilo kako bilo , mi njegovi savremenici i poštovaoci jedinstvenog i sirovog talenta koji je brusio na obroncima Grmeča i obalama rijeke Sane, ostajemo da ga se sjećamo i potražimo odgovore na mnoga životna pitanja u njegovim stihovima .
” Daleko je Sana river” pisao je Boro. Neka njene vode ponesu njegove stihove odavde u vječnost.

Izvor: prijedorgrad.org