Izborni proces ne smije biti eksperiment. Nerazjašnjena su pitanja uvođenja novih tehnologija, zaštite tajnosti glasanja i kontrole softvera. Kako će se građani snaći sa novim načinom glasanja, do zaštite podataka i sigurnosti izbornog sistema – mnogo je sumnji koje traže konkretne odgovore, jer nove tehnologije, sasvim sigurno, ne smiju dovesti u pitanje osnovna prava građana.
– Ovo je možda najveća revolucija u izbornom sistemu BiH – smatra Željko Bakalar, član Centralne izborne komisije BiH.
A u izborno-tehnološkoj revoluciji štošta škripi. Uvođenje skenera, biometrijske identifikacije, drugačijeg načina glasanja – zbog nedovoljno transparentnog uvođenja novih tehnologija, zabrinutost izražava bivši delagat u bh. Domu naroda Snježana Novaković Bursać.
Ko će da štiti i nadzire upotrebu podataka, ko će im imati pristup, šta je rezervna varijanta prebacivanja podataka u Centralnu izbornu komisiju u slučaju problema sa internetom, šta u slučaju neslaganja skeniranja i ručnog brojanja – otvorenih pitanja koja zahtijevaju jasne odgovore, kaže, i previše je.
– Ima još jedan ozbiljan aspekt ovoga svega, ne bih zaista da plašim bilo koga, ali evo ja se plašim, jer ne želim da mojim podacima i mojim načinom glasanja bilo ko i u bilo kom trenutku manipuliše, naime, mi ćemo svi da taj glasački listić provučemo kroz skener i on će da bude sačuvan, praktično biće taj sken sačuvan u nekoj memoriji tog uređaja. Ako mi glasači glasamo određenim redoslijedom i to bude čuvano u uređaju određenim redoslijedom, šta je to nego praktično otkrivanje kako je ko od nas glasao, znači uđem ja i pretražim – kaže Novaković Bursać.
Sam glasački listić iz tri dijela, ističe, ne trpi provjeru logike, jer u Izbornom zakonu jasno piše da glasački listić mora da sadrži ime kandidata, a sada se građanima umjesto imena nude brojevi.
Nižu se i pitanja šta u slučaju greške softvera, ko će kontrolisati, ko je dao sertifikat…
– Veoma preopterećen sistem će biti i bez ikakvih loših namjera ili djelovanja nekih može se očekivati problemi u tom tehničkom smislu – ističe Branko Petrić, bivši član Centralne izborne komisije BiH.
U cijeloj priči odgovornost se prebacuje na tehnologiju, smatra Novaković-Bursać, po kojoj će na kraju papirni glasački listić ostati ključni dokaz. Postavlja i pitanje svrhe i zašto to druge zemlje nisu uradile.
Kroz nove tehnologije pojedine institucije na bh. nivou, dodaje Bursać-Novaković, pokušavaju sebi pribaviti ovlašćenja koja im zakonima ne pripadaju. Takav je slučaj i sa IDDEE-om.
– U ovom konkretnom slučaju je IDDEEA umislila sebi da primjenom nekih tehnoloških rješenja može da preuzme nadležnosti MUP-a u smislu identifikacija, upravljanja ličnim podacima i registrima i tako dalje. Oni uporno nastoje centralizovati ovu državu i preuzeti, posebno im je bitno preuzeti nadležnosti institucija Republike Srpske – jasna je Novaković Bursać.
Tehnološke inovacije jesu korak naprijed, ali samo ako je sistem zakonit, siguran i nezavisno provjerljiv.
Autor: RTRS
