Srpska pravoslavna crkva danas obilježava Svetog arhiđakona Lavrentija.
Koliko je njegova vjera u Hrista bila čvrsta, svjedoči predanje po kome je on pošao za papom Sikstom u tamnicu govoreći: „Kuda ideš oče, bez sina“.
Želio je i sam da postrada za Hrista, ali mu papa Sikst to nije dao. Kao starac, gonjen u smrt, poručio je Lavrentiju:
– Ne ostavljam ja tebe, čedo, nego te čuvam za velike muke: jer tebi predstoje veliki podvizi za vjeru Hristovu. Ja kao star izlazim na lakšu borbu, a ti treba da odneseš preslavnu pobjedu nad mučiteljem. Stoga ne plači, nego znaj da ćeš tri dana poslije moje smrti ti levit poći za svojim sveštenikom; tebi nije potrebno moje prisustvo kao neka pomoć. Ilija je ostavio Jeliseja, ali ga nije lišio čudotvorne sile. Idi, iskoristi ovo vrijeme, te po svome nahođenju razdaj crkveno blago siromašnima i nevoljnima – objavljeno je na sajtu Srpske pravoslavne crkve.
Misija Svetog Lavrentija bila je da pomaže hrišćanima, koji su živjeli skriveni i u siromaštvu.
Vjeruje se i da je za života ovaj svetac činio čuda.
Papa Sikst još nije bio postradao. Sveti Lavrentije nije mogao da ga ostavi. Otišao je na mjesto gdje se sudilo papi i dvojici đakona, hram Teljudi.
Papa je odbio da bogovima prinese žrtvu i pozivao ih ne na milost prema njemu, već na pokajanje koje će ih spasti vječnih muka.
Marsov hram, mjesto pogubljenja, sravnjen je u zemljotresu prije nego što su Svetog Siksta u njega uveli, kazuje predanje.
– Kada svete odvedoše tamo, sveti Sikst reče tome hramu: Neka te sruši Hristos, Sin Boga živoga! – Tek što prisutni hrišćani rekoše ‘amin’, nastade iznenada zemljotres, i pade dio hrama tog, i razbi se idol koji se nalazio u njemu. A sveti Lavrentije viknu k svetome papi, govoreći: Ne ostavljaj me, oče, jer već razdadoh povjereno mi tobom blago“.
Kada je spomenuo blago, Sveti Lavrentije je utamničen, a papa Sikst i đakoni su posječeni.
Ipolit, nadzornik tamnice, svjedočio je čudima koje je Sveti Lavrentije po predanju činio. Vraćao je slijepima vid i sam je poželio da priđe vjeri Hristovoj.
Ovo se zbivalo u vrijeme cara Decija. Kada je eparh Valerijan insistirao na blagu, Lavrentije mu je doveo siromahe i uboge i rekao da je najveće blago pomoći njima. Tada više od njega nije traženo blago, već da se pokloni idolima. Obnažili su ga i brutalno tukli.
Nastavili su mučenje, a jedan vojnik odlučio je da ga Lavrentije krsti. Odmah je potom pogubljen, a Lavrentije, koji se u mukama smijao, vraćen je u tamnicu. Sada je Ipolit molio da s njim ode u mučeničku smrt.
vetog Lavrentija pekli su živog.
„O, bezumnici i bijednici!“, odgovori svetitelj, „znajte da ova žeravica na kojoj me pečete jeste hladovina duši mojoj, a vašim dušama ona će biti neugasivi oganj“.
– Sveti mučenik Lavrentije arhiđakon završi svoj stradalački podvig u deseti dan mjeseca avgusta. A sveti Ipolit sa ostalima postrada u treći dan poslije svetog Lavrentija – navodi se na sajtu SPC.
(Telegraf.rs)/Srpskainfo
