Da li doručkujete čim ustanete, tek nekoliko sati kasnije ili prvi pravi obrok pojedete gotovo u vrijeme ručka? Naučnici posljednjih godina sve više proučavaju ne samo šta jedemo, već i kada jedemo, a novo istraživanje donosi zanimljive rezultate.
Studija objavljena u naučnom časopisu „European Journal of Clinical Nutrition“ obuhvatila je više od 31.000 odraslih osoba i pokazala da je kasnije vrijeme prvog obroka povezano sa većim rizikom od smrti tokom perioda praćenja i kraćim očekivanim životnim vijekom.
Šta je pokazalo istraživanje na više od 31.000 ljudi?
Naučnici su analizirali podatke 31.044 odrasle osobe starije od 40 godina, prikupljene u okviru velikog američkog istraživanja NHANES između 1999. i 2018. godine.
Tokom medijane praćenja od 8,6 godina zabilježeno je 7.129 smrtnih slučajeva. Istraživači su zatim posmatrali kada su učesnici prijavljivali prvi i posljednji obrok u toku dana i uporedili te podatke sa kasnijim zdravstvenim ishodima.
Kao referentnu grupu uzeti su ljudi koji su prvi obrok jeli između 7 i 8 sati ujutru.
U poređenju sa njima, kod onih koji su prvi put jeli između 8 i 10 sati zabilježen je oko 10 odsto veći rizik od smrti iz bilo kog uzroka tokom praćenja. Za prvi obrok između 10 i 12 sati povezanost je iznosila oko 19 odsto, dok je kod ljudi koji su prvi put jeli poslije podneva rizik bio oko 29 odsto viši.
To su relativne razlike u riziku i ne znače da će osoba koja kasnije doručkuje imati 29 odsto kraći život.
Prvi obrok poslije 12 povezan sa oko 2,5 godine kraćim očekivanim životom
Istraživači su napravili i procjene očekivanog životnog vijeka.
Prema njihovom modelu, osoba koja je sa 50 godina prvi obrok jela nakon 12 sati imala je u prosjeku 2,46 godina kraći procijenjeni životni vijek od osobe iz referentne grupe koja je jela između 7 i 8 sati.
Zanimljivo je da ni vrijeme posljednjeg obroka nije pokazalo jednostavno pravilo „što ranije, to bolje“.
U poređenju sa večerom između 19 i 20 sati, i veoma rano završavanje jela prije 19 sati i veoma kasno jedenje poslije ponoći bili su povezani sa većim rizikom od smrti. Kod posljednjeg obroka poslije ponoći procijenjeni životni vijek od 50. godine bio je u prosjeku 2,35 godina kraći.
Još jedno veliko istraživanje posebno je izdvojilo doručak
Ovi rezultati nisu jedini koji ukazuju da vrijeme doručka može biti zanimljiv pokazatelj zdravlja.
Studija objavljena 2025. u časopisu „Communications Medicine“ pratila je 2.945 odraslih osoba iz Velike Britanije, sa prosječnom početnom starošću od 64 godine. Podaci o njihovom vremenu obroka i zdravstvenom stanju prikupljani su više puta između 1983. i 2017. godine.
Kako su učesnici starili, doručak i večera postajali su nešto kasniji, a period tokom kojeg su jeli u toku dana kraći.
Posebno je zanimljivo da je kasniji doručak bio povezan sa većim brojem zdravstvenih problema, među kojima su umor, problemi sa oralnim zdravljem, depresija, anksioznost i više istovremenih bolesti.
Tokom prosječno 22 godine praćenja zabilježen je 2.361 smrtni slučaj. Desetogodišnja stopa preživljavanja bila je 89,5 odsto među ljudima koji su imali raniji obrazac obroka i 86,7 odsto u grupi koja je jela kasnije.
Da li to znači da kasni doručak uzrokuje raniju smrt?
Ne.
I ovo je najvažniji dio rezultata.
Obje studije su opservacione. One mogu da otkriju da se dvije stvari pojavljuju zajedno, ali ne mogu da dokažu da je jedna izazvala drugu.
Kasniji prvi obrok može biti dio životnog ritma koji uključuje kasniji odlazak na spavanje, smjenski rad, drugačiji hronotip, fizičku neaktivnost ili druge navike. Kod starijih osoba postoji još jedna mogućnost – kasniji doručak možda nije uzrok lošijeg zdravlja, već njegov rani znak.
U britanskoj studiji ljudi sa više fizičkih i psiholoških zdravstvenih problema češće su doručkovali kasnije. Autori zato naglašavaju da pomjeranje vremena obroka sa godinama može odražavati šire promjene zdravstvenog stanja.
Ako neko ko je decenijama doručkovao u osam odjednom počne da prvi obrok jede u deset ili jedanaest, razlog možda nije odluka da promijeni ishranu. Slabiji apetit, problemi sa spavanjem, umor, depresivnost, lijekovi ili bolest takođe mogu promijeniti dnevni ritam.
Znači li ovo da treba odustati od povremenog posta?
Ni to se iz ovih rezultata ne može zaključiti.
Studije nisu bile eksperimenti u kojima su istraživači jednoj grupi naredili da doručkuje rano, a drugoj da posti do podneva i zatim pratili koliko će živjeti.
Zato rezultati ne dokazuju da preskakanje doručka ili intermittent fasting sami po sebi skraćuju život.
Ono što istraživanja trenutno sugerišu jeste da vrijeme obroka vjerovatno nije potpuno nevažno i da naš metabolizam funkcioniše u okviru cirkadijalnog ritma. Ali kada govorimo o dugovječnosti, teško je izdvojiti satnicu obroka od kvaliteta ishrane, sna, fizičke aktivnosti, tjelesne mase, pušenja, alkohola, hroničnih bolesti i brojnih drugih faktora.
Nije potrebno doručkovati u 7:01 da biste živjeli duže
Najpogrešniji zaključak iz ovakvog istraživanja bio bi da postoji „magično vrijeme“ za prvi zalogaj.
Naučnici ga nisu pronašli.
Ono što jesu pronašli jeste obrazac: ljudi koji prvi obrok redovno pomjeraju duboko u dan u prosjeku imaju nepovoljnije dugoročne ishode od onih koji jedu ranije.
To je dovoljno zanimljivo da vrijeme obroka postane još jedan dio priče o zdravom starenju, ali nije dovoljno da doručak proglasimo receptom za dugovječnost.
Za sada je mnogo sigurniji savjet manje spektakularan: redovan dnevni ritam, kvalitetna ishrana, dovoljno sna i fizička aktivnost imaju mnogo čvršću osnovu od ideje da će nas jedan obrok u tačno određenom satu učiniti dugovječnijim, piše Ona.rs.
Autor: Srpskainfo
FOTO: FREEPIK
