Dok mnoge mlade kolege svoju budućnost traže u većim kliničkim centrima ili inostranstvu, dr Luka Zmijanjac je donio odluku koja inspiriše – vratio se u rodni Prijedor da u svom gradu gradi ljekarsku karijeru. Nakon završenog Medicinskog fakulteta u Banjaluci i prvih koraka u Bolnici „Dr Mladen Stojanović“, ovaj ambiciozni mladi doktor nedavno je dobio šestogodišnju specijalizaciju iz ortopedije. U iskrenom razgovoru, dr Zmijanjac otkriva šta ga je motivisalo da ostane među svojim ljudima, zašto je odabrao jednu od najzahtjevnijih grana hirurgije i kako vidi budućnost ortopedske zaštite u našoj regiji

Povratak u rodni grad i prvi koraci u struci

Rođeni ste Prijedorčanin, a nakon završenog Medicinskog fakulteta odlučili ste da se vratite u svoj rodni grad. Šta je presudilo da karijeru gradite upravo u Prijedoru?

Povratak u Prijedor za mene nije bio samo profesionalna, već i lična odluka. Ovdje sam rođen, odrastao i tu su mi porodica, prijatelji i ljudi sa kojima sam cijeli život povezan. Naravno, kao mladi ljekar imate mogućnost da odete u veći centar ili u inostranstvo i da tamo tražite priliku za posao i usavršavanje. Ipak, smatram da i moj rodni grad treba da bude mjesto gdje mladi ljudi mogu da grade ozbiljnu profesionalnu karijeru. Posebno mi je bilo važno da znanje koje sam stekao tokom studija mogu da primijenim u sredini iz koje potičem i da istovremeno nastavim da učim.

Kada ste se vratili u Prijedor i počeli da radite u Bolnici „Dr Mladen Stojanović“, kakav ste utisak stekli o radu, kolektivu i uslovima za mlade ljekare?

Kada sam počeo da radim, najvažniji utisak mi je bio koliko je za mladog ljekara značajno da ima priliku da bude dio kolektiva u kojem može da uči kroz svakodnevni rad. Bolnica je specifična sredina jer se veliki dio znanja ne može naučiti samo iz knjiga – potrebno je iskustvo, rad sa pacijentima, praćenje starijih i iskusnijih kolega i postepeno preuzimanje odgovornosti. Posebno mi znači kada postoji spremnost iskusnijih kolega da mladom ljekaru objasne određeni postupak, ukažu na grešku ili mu daju priliku da nešto uradi samostalno kada za to dođe vrijeme. Upravo takvo okruženje mladom ljekaru daje osjećaj da može da napreduje i da njegov trud ima smisla.

Nedavno ste dobili specijalizaciju iz ortopedije. Koliko vam ta mogućnost znači i zašto ste upravo ortopediju izabrali kao svoj profesionalni put?

Ortopedija je oblast koja me privlači spojem medicine, anatomije, hirurgije i praktičnog rada. To je specijalnost u kojoj se od ljekara zahtijevaju znanje i preciznost, ali i sposobnost da konkretan problem riješi i praktičnim putem. Kod ortopedskog pacijenta često možete vrlo konkretno da vidite problem, postavite cilj liječenja i nakon određenog vremena pratite rezultat. Istovremeno, svjestan sam da je ortopedija veoma zahtjevna specijalizacija. Dobiti specijalizaciju je tek početak. Predstoje godine učenja, rada, usavršavanja i sticanja iskustva. Upravo zbog toga ovu priliku doživljavam prije svega kao veliku odgovornost.

Koliko je mladom ljekaru danas važno da ima podršku ustanove u kojoj radi – od mogućnosti za stručno usavršavanje do povjerenja da može napredovati?

Mislim da je podrška ustanove jedna od ključnih stvari za profesionalni razvoj mladog ljekara. Fakultet daje osnovu, ali nakon diplomiranja počinje potpuno drugačiji proces učenja. Tada učite kako se teorijsko znanje primijenjuje u stvarnim situacijama. Mladom ljekaru je potrebno da ima mogućnost da prisustvuje edukacijama, stručnim skupovima, operacijama i drugim oblicima usavršavanja, ali jednako je važno da osjeti da postoji povjerenje u njegov rad. Naravno, povjerenje ne znači da mladom ljekaru treba odmah dati odgovornost za koju nije spreman. Naprotiv, mislim da se odgovornost mora graditi postepeno – kroz rad, znanje i dokazivanje. Kada ustanova prepozna trud mladog čovjeka i omogući mu da napreduje, onda i taj ljekar ima dodatnu motivaciju da ostane i dalje ulaže u sebe.

Kada govorimo konkretno o Bolnici „Dr Mladen Stojanović“, koliko vam je podrška menadžmenta bila važna u odluci da ostanete u Prijedoru i ovdje gradite svoju karijeru?

Podrška ustanove mi je bila veoma važna. Za mene je posebno značajno to što sam mogućnost specijalizacije dobio uz podršku svoje matične ustanove. To pokazuje da postoji prostor da mladi kadar napreduje i da se dugoročno ulaže u ljude koji će sutra biti nosioci zdravstvene zaštite. Mislim da je to obostrani odnos. Ustanova ulaže u mladog ljekara, a mladi ljekar zauzvrat treba da opravda ukazano povjerenje svojim radom, znanjem i odnosom prema pacijentima.

Da li smatrate da se danas mladim ljekarima u prijedorskoj bolnici pruža dovoljno prostora da se profesionalno razvijaju, edukuju i napreduju?

Smatram da itekako postoji prostor za profesionalni razvoj. Medicina se stalno mijenja i uvijek postoji prostor za dodatne edukacije, stručne skupove i mogućnosti odlaska u veće centre, ali najvažnije je da postoji perspektiva. Za mladog ljekara je mnogo značajno kada zna da njegov profesionalni put ne mora da se završi na početnoj poziciji, već da može da uči, napreduje i jednog dana preuzme veću odgovornost.

Podmlađivanje kadra i vizija za budućnost

Kakav je vaš utisak o tome kako se u bolnici radi na podmlađivanju stručnog kadra i stvaranju uslova da mladi doktori ostanu u svom gradu?

Mislim da je podmlađivanje kadra jedno od najvažnijih pitanja za budućnost svake zdravstvene ustanove. Iskusni ljekari predstavljaju ogromno znanje koje se prenosi na mlađe generacije, ali istovremeno je neophodno da se kontinuirano stvaraju nove generacije stručnjaka. Kada mladom ljekaru omogućite da se obrazuje u određenoj specijalnosti, zapravo ne ulažete samo u njega kao pojedinca, već i u budućnost ustanove i zdravstvene zaštite u tom gradu. Mislim da je mladim ljudima posebno važno da vide da u svom gradu mogu imati profesionalnu perspektivu. Otvorena vrata ustanove prema mladom kadru i spremnost starijih kolega za podršku i pomoć su dobitna kombinacija.

Ortopedija je oblast koja zahtijeva veliko znanje, iskustvo i kontinuirano usavršavanje. Šta za vas znači mogućnost da specijalizaciju stičete uz podršku svoje matične ustanove?

To za mene predstavlja veliku odgovornost, ali i motivaciju. Specijalizacija iz ortopedije traje šest godina i tokom tog perioda čovjek mora da stekne široko znanje – od anatomije i dijagnostike do traumatologije, operativnog liječenja i postoperativnog praćenja pacijenata. Posebno mi znači što taj put započinjem kao dio ustanove u kojoj i trenutno radim i u kojoj sam napravio svoje prve profesionalne korake. Volio bih da tokom specijalizacije što više učim od iskusnih kolega. Cilj mi nije samo da završim specijalizaciju, već da iz tog procesa izađem kao ljekar koji je zaista spreman da samostalno radi svoj posao.

Kada jednog dana završite specijalizaciju i steknete iskustvo, šta biste voljeli da svojim znanjem donesete pacijentima u Prijedoru i Bolnici „Dr Mladen Stojanović“?

Volio bih prije svega da pacijenti u Prijedoru imaju dostupnu kvalitetnu ortopedsku i traumatološku zdravstvenu zaštitu i da što veći broj problema mogu da riješe u svom gradu. Nadam se da ću kroz svoje buduće znanje doprinijeti tome da pacijenti imaju povjerenje u svoju lokalnu zdravstvenu ustanovu i da znaju da u svom gradu mogu dobiti savremenu i stručnu medicinsku pomoć. Volio bih da u budućnosti Prijedor, uz postojeće kolege i nadam se uskoro nove, postane prepoznatljiv ortopedski centar, a moj cilj je da budem dio tog procesa i svojim radom doprinesem kvalitetnoj ortopedskoj zaštiti.

Kao neko ko se školovao van Prijedora, a potom odlučio da se vrati, šta biste poručili mladim ljudima iz ovog grada koji danas razmišljaju da nakon fakulteta odu, ali možda još uvijek imaju dilemu da li se vrijedi vratiti?

Rekao bih im da ne postoji jedan univerzalan put. Odlazak ne mora da znači da je povratak zatvoren. Ja sam svoj fakultet završio u Banjaluci, stekao elementarno znanje, a zatim odlučio da se vratim. Mislim da je važno da mladi ljudi, prije nego što donesu odluku, pogledaju kakve mogućnosti imaju kod kuće. Ako postoji mogućnost zaposlenja, stručnog usavršavanja i profesionalnog napredovanja, onda vrijedi razmisliti i o tome da se dio svog znanja vrati sredini iz koje čovjek potiče. Na kraju, mislim da je najveća vrijednost kada čovjek može da radi posao koji voli, da napreduje u svojoj profesiji, ali i da pritom ostane blizu ljudi i mjesta koje smatra svojim.

Šta biste lično izdvojili kao najveću vrijednost povratka u Prijedor?

Kada bih morao da izdvojim jednu stvar, rekao bih – mogućnost da spojim profesionalni razvoj sa životom u sredini kojoj pripadam. Ljekarska profesija zahtijeva mnogo odricanja i stalnog učenja, ali je istovremeno veoma lijepa jer imate priliku da svojim znanjem direktno pomognete čovjeku. Ako to možete da radite u svom gradu, među svojim ljudima, onda to ima jednu dodatnu vrijednost. Moj cilj je da kroz naredne godine učim, napredujem i opravdam povjerenje koje mi je ukazano. Specijalizaciju iz ortopedije ne posmatram kao krajnju tačku, već kao početak jednog dugog profesionalnog puta. Nadam se da ću jednog dana moći da kažem da sam dio svog znanja i iskustva vratio gradu u kojem sam odrastao.

Bolnica „Dr Mladen Stojanović“/prijedor24h.net