Muškarac doveze automobil u radionicu, objasni šta treba popraviti, a onda pogleda Minu i postavi pitanje koje je čula bezbroj puta: “Dobro, a ko će da radi auto?” .
Kada mu odgovori da će se popravkom možda pozabaviti upravo ona, obično uslijedi nekoliko sekundi nevjerice.
Mina Danilović ima 25 godina, a već 11 zvanično radi u porodičnoj auto-radionici “Kameleon” u Čačku.
Kroz njene ruke prošlo je više od 1.000 automobila – od porodičnih vozila do skupocjenih sportskih modela i oldtajmera. Odrasla je uz oca u radionici, a danas se bavi detailingom, poliranjem, zaštitom i restauracijom automobila, poslovima u kojima mušterije i dalje ne očekuju da vide mladu ženu.
– Uglavnom misle da sam tu da primam klijente i da ih uputim na nekog drugog radnika. Kada počnemo da razgovaramo o njihovom automobilu, budu oduševljeni. Prosto ne vjeruju šta sve jedna žena može da zna o autu – priča Mina kroz smijeh.
“U kolijevci pored automobila”
Za Minu radionica nikada nije bila samo radno mjesto. Njen otac pokrenuo je porodični posao prije tri decenije, a ona je praktično odrasla uz automobile. Dok je majka radila, otac ju je čuvao u radionici.
– Bukvalno sam bila u kolijevci pored automobila dok je tata lepio folije. Radionicu pamtim isto kao našu kuću. Ovdje mi je lijepo i prijatno, toliko volim ovaj posao da nemam osjećaj da radim – priča Mina.
Automobili, međutim, nisu bili jedino što je obeležilo njeno djetinjstvo. Majka joj se bavila padobranstvom, pa je Mina često odlazila na aerodrom i posmatrala je kako skače iz aviona.
Ljubav prema vazduhoplovstvu odvela ju je u Vazduhoplovnu akademiju, a potom i na Fakultet za civilno vazduhoplovstvo. Željela je da postane kontrolor letenja, ali porodični posao nikada nije sasvim napustila. Kad god bi tokom školovanja boravila u Čačku, vraćala se u radionicu i pomagala ocu.
Kada je postala majka, shvatila je da joj rad u porodičnoj firmi omogućava da lakše uskladi poslovne i privatne obaveze.
– Trudila sam se da spojim ono što sam učila sa ovim poslom. Detailing se radi i na avionima, baš kao i na automobilima, a počeli smo da ga radimo i na jahtama – objašnjava Mina.
Kroz Minine ruke prošlo je više od 1.000 automobila.
Detailing za Minu nije hobi, već posao u kojem je stekla dugogodišnje iskustvo. Do sada je radila na više od hiljadu automobila, a kako objašnjava, ovaj posao podrazumijeva mnogo više od običnog pranja i sređivanja vozila.
– Dubinskim poliranjem možemo da uklonimo određene ogrebotine i tragove na laku, sačuvamo originalnu boju i zaštitimo automobil. Radimo keramičku zaštitu, zaštitne folije, sređujemo enterijer i restauriramo plastiku. Meni je najljepši trenutak kada automobil dođe izgreban i zapušten, a poslije našeg rada ponovo izgleda gotovo kao nov – priča Mina sa zadovoljstvom.
Posebno pamti starog svijetloplavog “fiću”, kojeg su pripremali za izložbu.
– Uživala sam dok sam restaurirala izblijedjele plastične dijelove. Kada smo završili, vlasnik je bio toliko oduševljen da je o tome pričao narednih godinu dana – prisjeća se.
Greške je skupo plaćala
Iako je godinama učila uz oca, Mina nije od početka svaki posao obavljala bez greške. Otvoreno priznaje da su je pojedine lekcije skupo koštale.
– Neki kiksevi koštali su me više nego što sam naplatila posao. Ali tako se uči. Danas sam mnogo sigurnija, mada sam uvijek oprezna, posebno kada radim na skupim automobilima. Radije ću ostaviti neku sitnicu nego rizikovati da nešto oštetim – iskrena je.
U veće projekte uključena je porodica. Otac je uglavnom zadužen za farbanje, dok Mina preuzima poliranje, zaštitu i restauraciju pojedinih dijelova.
To što radi sa ocem ne znači da joj on gleda kroz prste.
– Tata mi je najveći kritičar. Uvijek dođe sa nekim novim zahtjevom ili sugestijom. Ali to je dobro, tako podstičemo jedno drugo da budemo bolji – kaže Mina.
Traže majstora, a onda shvate da je to Mina
Iako već godinama radi u radionici, Mina i dalje nailazi na iznenađene poglede mušterija. Mnogi muškarci u prvi mah pomisle da je zadužena za prijem klijenata, zakazivanje termina ili upućivanje na majstora. Utisak se, međutim, mijenja čim počnu da razgovaraju o automobilu.
– Moram prvo da pokažem da imam znanje i iskustvo. Ali kada ljudi vide kako radim, sve bude drugačije. Neki čak dolaze baš zato što im je zanimljivo što žena radi ovaj posao – otkriva Mina.
Poliranje može da bude fizički zahtjevno i iziskuje snagu i izdržljivost.
Mina smatra da žene, uz odgovarajuću obuku, mogu uspješno da obavljaju veliki dio poslova u detailingu.
Zato nikada nije pokušavala da mijenja svoj izgled ili ponašanje kako bi pred mušterijama dijelovala “više kao majstor”.
– Oblačim se u skladu sa raspoloženjem. Ko ima nešto da komentariše, slobodno može da dođe i vidi kako radimo – jasna je Mina.
Ima i onih koji u radionicu dođu zbog automobila, ali ubrzo pokušaju da razgovor usmjere na druge teme.
– Udvaraju mi se vrlo često. Ali odmah zauzmem profesionalan stav i vratim razgovor na posao – priča Mina kroz smijeh, prenosi Blic žena.
Minin sin je prvo naučio marke automobila, pa tek onda brojeve
Porodični posao koji je Minin otac pokrenuo prije tri decenije možda će nastaviti i treća generacija. Njen petogodišnji sin danas provodi vrijeme u istoj radionici u kojoj je ona kao beba ležala u kolijevci, a automobili već zauzimaju važno mjesto u njegovom svijetu.
– On je prvo naučio sve marke automobila, pa tek onda brojeve i životinje. Stalno je sa nama i stalno traži da ga naučim nešto novo – priča Mina sa osmijehom.
Uz rad na automobilima, Mina sama vodi i društvene mreže porodične firme. Snima proces restauracije, poliranja i zaštite, pa nastanak jednog videa ponekad traje mjesecima – koliko i rad na samom vozilu.
Nekada je kao djevojčica posmatrala oca dok radi. Danas je ona za poslom, a njen sin sa istom radoznalošću prati svaki njen pokret.
Autor: Srpskainfo
FOTO: ZORAN ILIĆ/RINGIER
