Sveti Luka pada sutra, u subotu, 31. oktobra, i u mnogim kućama to je bio dan kad se kvaka nije otvarala bez razmišljanja. Naši stari su gledali u jednu osobu, onu koja prva prekorači prag, kao da u njoj čitaju mjesece pred sobom.
Zvuči kao sujeverje? Možda. Ipak, iza tog običaja stoji nešto vrlo ljudsko: strah od duge zime i želja da se u nju uđe sa dobrim predznakom.
Vjeruje se da prvi gost nagovještava kakva će biti zima.
U pojedinim krajevima pričalo se da prvi gost na Lučindan nosi sa sobom raspoloženje cijele zime. Ako uđe vedar, nasmijan i zdrav, zima će biti blaga, a kuća puna. Ako stigne mrzovoljan, bolestan ili sa lošom vješću, domaćini su se brinuli da ih čekaju teški mjeseci.
Nije slučajno baš kraj oktobra. Polja su tada prazna, ambari puni, a seljak više nije mogao ništa da promijeni. Ostajalo je samo da se čeka i da se traže znaci. Gost na pragu bio je najbliži znak koji su imali.
Kakvog gosta su stari priželjkivali na Svetog Luku?
Najviše su se radovali vedrom, poznatom čovjeku dobre naravi, nekom ko ne dolazi praznih ruku i ne donosi svađu. Takav prvi gost dočekivan je kao i položajnik o Božiću: sa ponudom, rakijom i riječima dobrodošlice.
Obratite pažnju na jednu stvar. Običaji se ovde razlikuju od kraja do kraja, pa ono što se poštovalo u jednom selu Šumadije komšije iz Pomoravlja možda nisu ni znale. Zato ne postoji jedno pravilo za cijeli narod, već mnogo kućnih priča koje su se prenosile uz ognjište.
Najlepši dio ovog vjerovanja, po mom mišljenju, nije proricanje. Ljepše je to što je domaćin morao da bude spreman: čista kuća, topla soba i nešto na stolu za svakoga ko pokuca.
Sveti Luka: Šta kaže crkva, a šta narodno vjerovanje
Ovde treba povući jasnu liniju. Crkva tog dana slavi apostola i jevanđelistu Luku, pisca jednog od četiri Jevanđelja i Djela apostolskih, koga predanje pamti i kao ljekara i prvog ikonopisca. Crkveno učenje ne uči da gost na pragu određuje sudbinu kuće.
Vjerovanje o prvom gostu pripada narodu, a ne crkvi. Ono je izraslo iz seoskog kalendara, iz brige za stoku, drva i zimnicu. Oba sloja žive zajedno u istoj kući, ali nisu ista stvar, i dobro je to znati prije nego što sutra nekome zatvorite vrata.
Kako su naši stari dočekivali goste na ovaj praznik?
Ono što su stari zapravo čuvali bila je sreća u kući, a ona ne zavisi od toga ko prvi pozvoni. Zavisi od toga kakav ga dočeka. Neka ne uđe ljutnja, neka ne uđe stara zamjerka, neka se na stolu nađe kafa za svakog ko svrati.
Ako sutra prvi na vrata pokuca poštar sa računom za struju, nema razloga za paniku. Nasmijte se, ponudite ga čašom vode i dajte zimi priliku da bude blaga, prenosi Krstarica.
Autor: Srpskainfo
FOTO: YOUTUBE/SCREENSHOT
