Šokantno: Vršnjačko nasilje u Srpskoj za šest godina poraslo četiri puta

Broj evidentiranih slučajeva vršnjačkog nasilja u Srpskoj za šest godina povećan je više od četiri puta, ali stručnjaci upozoravaju na to da zvanična statistika ne pokazuje stvarne razmjere ovog problema, jer se mnogi oblici neprimjerenog ponašanja i dalje prećutkuju, zanemaruju ili prepoznaju tek kada dođe do fizičkog obračuna, zbog čega je neophodno ozbiljnije uključivanje porodice, škola i nadležnih institucija u prevenciju i zaštitu djece.

-->

Prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske, objavljenim u nacrtu strategije razvoja policije i unutrašnjih poslova za period od 2027. do 2033. godine, broj evidentiranih slučajeva vršnjačkog nasilja porastao je sa 21 u 2019. na 90 u 2025. godini.

U dokumentu je navedeno da su izvršioci vršnjačkog nasilja uglavnom dječaci te da ministarstvo, u saradnji sa drugim subjektima, sprovodi preventivne kampanje, među kojima je i akcija “Stop vršnjačkom nasilju”, dok se kroz projekat “Školski policajac” obezbjeđuje prisustvo policijskih službenika u školama i njihovoj blizini.

Nacrt strategije, koji je trenutno u procesu javnih konsultacija, obuhvata razvoj policije i unutrašnjih poslova u narednih sedam godina.

Stvaran broj slučajeva vršnjačkog nasilja vjerovatno znatno veći

Univerzitetski profesor i pedagog Nebojša Macanović istakao je za “Glas” da je stvarni broj slučajeva vršnjačkog nasilja vjerovatno znatno veći, jer se mnogi incidenti zataškavaju i postaju vidljivi tek kada dođe do fizičkog sukoba među djecom.

– Pri tome često zanemarujemo druge oblike nasilja, poput verbalnog, kulturološkog i nasilja putem interneta. Djeca pokazuju sve manje empatije prema drugima, zbog čega često izostaje i zaštitnička reakcija prema vršnjacima koji su izloženi nasilju – rekao je Macanović.

Nagraditi djecu koja spriječe nasilje

On smatra da škola mora mnogo više pažnje da posveti prevenciji, kroz češće radionice sa učenicima i roditeljima, ali i stvaranje atmosfere u kojoj se svako dijete osjeća sigurno i prihvaćeno.

– Trebalo bi podsticati i nagrađivati djecu koja spriječe nasilje, a korisno bi bilo preuzeti i iskustva finskog programa prevencije, koji je u kratkom periodu ovu pojavu sveo na minimum, a to je da djeca prestaju da budu pasivni svjedoci i znaju da se svi zajedno suoče sa nasilnikom. Takođe, potrebno je uvesti nastavni predmet o vršnjačkom nasilju na fakultete koji obrazuju kadrove pomažućih profesija te obezbijediti stručna lica u Ministarstvu prosvjete i Republičkom pedagoškom zavodu koja bi se posebno bavila ovim problemom – naveo je Macanović.

Kao jedan od važnih koraka izdvojio je i aktiviranje vaspitnih centara za djecu stariju od 14 godina koja ispoljavaju asocijalno ponašanje. Kako je pojasnio ta mjera postoji u zakonodavstvu, ali takve ustanove u praksi nema, dok u FBiH postoje.

Posebno je ukazao na potrebu da se promijeni i odnos javnosti prema djeci koja reaguju i pokušavaju spriječiti nasilje, navodeći primjer vršnjačkog obračuna u banjalučkom naselju Lazarevo.

– Samo je jedan novinar napisao da je dječak razdvojio učesnike tuče, dok su ostala djeca snimala obračun. Nakon toga više se nije govorilo o njemu, već o međusobnim optužbama porodica i tužbama. Upravo je taj dječak trebalo da bude u prvom planu, da dobije medijski prostor i, možda, neku nagradu, da bi i druga djeca bila ohrabrena da postupe na isti način – naglasio je Macanović.

Zanemareni signali iz porodice

Da problem ne treba posmatrati isključivo kroz ponašanje djece, već i kroz porodične i društvene obrasce koje usvajaju od najranijeg uzrasta, smatra sociolog Vladimir Vasić.

Prema njegovim riječima, temelji ponašanja se formiraju u porodici, gdje djeca usvajaju modele odnosa prema drugima, ali se u pojedinim slučajevima i dalje njeguju pogrešni vaspitni obrasci, posebno kada je riječ o dječacima.

– Kod dječaka se ponekad potencira, pa čak i opravdava, da budu nasilniji, arogantniji i grublji, čime im se šalje pogrešna poruka da je prihvatljivo nasiljem i konfliktom rješavati probleme. Zato me ovakva statistika ne iznenađuje, jer je nasilje samo jedan od pokazatelja dublje krize porodičnih i društvenih vrijednosti – istakao je Vasić.

On je upozorio i na sve prisutnije digitalno nasilje, koje prati promjene u načinu na koji djeca ostvaruju socijalne kontakte te se sa društvenih mreža sve češće prenosi u stvarni život.

Prema njegovim riječima, posebno zabrinjava to što se nedovoljno pažnje posvećuje takozvanom preddelinkventnom ponašanju, odnosno signalima koji mogu ukazivati na kasnije ozbiljnije probleme.

– To su ponašanja koja često pripisujemo normalnom odrastanju, poput nepoštovanja autoriteta i školskih obaveza, izostajanja sa nastave, interesovanja za devijantne i huliganske grupe te konzumiranja alkohola i cigareta. Iako za takva ponašanja nije moguće izreći krivičnu sankciju, ona su važni signali da se sa djetetom nešto dešava i da mu je potrebna pažnja i pomoć – objasnio je Vasić.

Dodao je da je moguće uticati na promjenu ponašanja djece, ali da je za to potrebno mnogo rada, pažnje i otklanjanja negativnih obrazaca koje usvajaju u okruženju.

– Stvorili smo društvenu klimu u kojoj se devijantno ponašanje sve češće doživljava kao normalno, a nasilje kao nešto prihvatljivo. Dovoljno je pogledati filmove, serije i muziku koju djeca slušaju, pa i crtane filmove za najmlađe, koji su često ispunjeni grubim nasiljem – upozorio je Vasić.

Ponižavanje zbog odjeće i statusa takođe je nasilje

Vršnjačko nasilje nije samo fizički obračun, već obuhvata i:

• verbalno nasilje i vrijeđanje;
• psihološko i emocionalno nasilje;
• digitalno nasilje putem društvenih mreža;
• kulturološko nasilje;
• seksualno nasilje;
• ponižavanje zbog materijalnog statusa, odjeće ili stvari koje dijete posjeduje.

Vasić je ukazao i na to da vršnjačko nasilje ima mnogo šire značenje od fizičkih sukoba, jer obuhvata psihološko, emocionalno i seksualno nasilje, ali i ponižavanje djece zbog njihovog materijalnog statusa, odjeće ili stvari koje posjeduju.

– Kada jedno dijete drugome govori da ima originalne patike ili trenerku, a da drugo nema, i zbog toga ga ponižava, i to je oblik nasilja. Odrasli to često ne primjećuju ili čak sami podstiču takve razlike. Važno je razumjeti i da djeca koja vrše nasilje često i sama dolaze iz problematičnih porodičnih odnosa i sredina u kojima nisu dobila adekvatno vaspitanje – rekao je Vasić.

Škola i policija ne mogu sami

Kao ključ rješenja izdvojio je saradnju porodice, obrazovnih ustanova i institucija, uz iskrenu spremnost svih da djetetu pomognu, a ne da problem prikrivaju ili prebacuju odgovornost.

– U školi se najlakše prepozna problematično ponašanje, ali kada stručne službe pozovu roditelje i ukažu na problem, često nastaje šum u komunikaciji, jer roditelji ne žele da prihvate da njihovo dijete ima problem – naglasio je on.

Zato je, objasnio je Vasić, važno raditi na uklanjanju tih barijera i predrasuda, jer nije sramota imati problem, već ga treba prepoznati i adekvatno rješavati.

– Policija i škola ne mogu same, potrebna je dobra saradnja sa roditeljima. Nasilje nije privatna stvar porodice, već problem koji se lako prenosi na čitavu zajednicu – poručio je Vasić.

Preventivna predavanja u školama

Policijski službenici upoznali su ove sedmice učenike šestog razreda Osnovne škole “Petar Kočić” u Mrkonjić Gradu o vršnjačkom nasilju, njegovim posljedicama i načinima reagovanja na ovu pojavu tokom predavanja organizovanog u okviru kampanje “Stop vršnjačkom nasilju”.

Pomoćnik komandira Policijske stanice Mrkonjić Grad Mihael Radičić istakao je da je cilj kampanje rano prepoznavanje nasilja među učenicima osnovnih i srednjih škola, ali i upoznavanje nastavnog osoblja sa načinima reagovanja te značajem stručne pomoći i savjetovanja da bi bilo spriječeno ponavljanje nasilja.

Predavanja o vršnjačkom nasilju održana su i u Vlasenici, gdje je istaknuto da je cilj policijske kampanje “Stop vršnjačkom nasilju” unapređenje prevencije i podsticanje otvorenog razgovora sa djecom i mladima da bi svi eventualni slučajevi i problemi bili prijavljeni na vrijeme.

* Broja evidentiranih slučajeva vršnjačkog nasilja u Srpskoj:

Izvor: banjaluka.net