Ćevapi u vijetnamskim proljećnim rolnicama, domaći kajmak i ajvar uz azijske specijalitete – Želimir Štakić spojio je dvije kuhinje na neobičan način. Iako je život izgradio daleko od rodnog kraja, najljepše uspomene i dalje ga vežu za Prijedor.
Ćevapi u vijetnamskim proljećnim rolnicama, domaći kajmak i ajvar uz azijske specijalitete, supa fo i pečeno prase koje je prešlo pola svijeta zbog jedne prosidbe.
Tako izgleda gastronomska priča Želimira Štakića, čovjeka koji je izgradio neobičan restoran u Čikagu, ali čiji su najdraži ukusi i uspomene vezani za mnogo bliži kraj – Prijedor.
Štakić se u Ameriku doselio još šezdesetih godina prošlog vijeka, kada je imao samo sedam godina. Rođen je u Rijeci, a porodični korijeni vode ga na više strana. S očeve strane porodica mu potiče iz sela u blizini Plitvičkih jezera, dok je ljeta najradije provodio kod majčine porodice u Prijedoru.
Tamo je imao djeda Stipu, s kojim je pekao rakiju, okretao prasiće i jagnjiće. U kući nije bilo telefona, ali, kako je kasnije opisao, ljubavi nije nedostajalo. Upravo su ta ljeta ostala među njegovim najdražim uspomenama iz djetinjstva.
U Čikago je stigao kao dječak koji nije znao ni riječ engleskog jezika. U školi su ga prvo, zbog odličnog rezultata iz matematike, rasporedili u drugi razred, ali su ga ubrzo vratili u prvi kada su shvatili da ne razumije jezik.
– Bio sam klinac od sedam godina, kada sam došao nisam znao engleski – prisjetio se u razgovoru za Serbian Tajms.
Godine su prolazile, završio je školovanje za mašinskog inženjera, a zatim se bavio nekretninama. Poslovni put odveo ga je i na drugi kraj svijeta, u Vijetnam, gdje je trebalo da sa saradnicima učestvuje u izgradnji velikog stambeno-poslovnog kompleksa. Projekat nije uspio, ali se dogodilo nešto mnogo važnije.
U Sajgonu je upoznao Ngok, ženu s kojom će kasnije izgraditi i porodicu i zajednički posao.
Na vijetnamsku prosidbu ponio pečeno prase i rakiju
Njihova ljubavna priča dobila je neobičan zaplet kada je došlo vrijeme za prosidbu. Želimir je odlučio da ispoštuje vijetnamske običaje, koji su za njega bili potpuno novo iskustvo.
Prema tradiciji, mladoženja u kuću buduće supruge treba da donese devet poklona. Među njima je i pečeno prase, a obavezni su i riža pripremljena po tradicionalnom receptu, šarena salata i posuda domaće rakije. Želimir je poveo i majku, jer je i to dio običaja, kao i kuma i nekoliko prijatelja iz Amerike.
Ngok je zaprosio tokom vijetnamske Nove godine 2005. godine. Međutim, ono što je trebalo da ostane upamćeno kao svečan dan zamalo se pretvorilo u ozbiljnu nesreću.
Po povratku u hotel, njegova buduća supruga, iscrpljena od vrućine, posegnula je za flašom koju je zatekla u sobi, misleći da je u njoj voda. Bio je to, međutim, alkohol koji su donijeli za prosidbu. Ngok nije znala šta pije, a ubrzo joj je pozlilo. Počela je da mijenja boju lica, a Želimir je tada saznao da je alergična na alkohol.
Morali su hitno u bolnicu.
– Jedva je živa ostala- ispričao je Želimir novinaru Serbian Tajmsa, opisujući kako su i taj dramatični događaj zapamtili kao dio dana kada je dobio ruku svoje buduće supruge.
Supruga je kupila restoran dok je on pokušavao da ga proda
Do ugostiteljskog posla nisu stigli planski. Želimir je radio kao agent za nekretnine kada ga je jedan poznanik, zemljak iz BiH po imenu Senad, zamolio da proda njegov restoran.
Otišao je da pokaže lokal potencijalnom kupcu, a Ngok je krenula s njim. Dok su muškarci razgledali restoran i razgovarali o cijeni, ona je razgledala prostor. Kada je kupac otišao, prišla im je i iznenadila obojicu.
– Ako hoćete njemu da ponudite restoran za te pare, ja bih htjela da ga kupim! – rekla je.
Želimir je, kako je ispričao, bio zatečen jer o tome ranije nisu razgovarali. Ipak, vidio je koliko je supruga odlučna i pristao. Senad je već sutradan došao i ostavio im ključ.
Tako su, sasvim slučajno, postali vlasnici restorana „Sanset Fo Kafe“.
Ngok je odmah prionula na posao i sastavila jelovnik. Za sebe je odabrala vijetnamske specijalitete, a suprugu ostavila jednu praznu stranicu da na nju upiše jela koja želi da ponudi gostima.
Ta stranica dobila je naziv „Njegov meni“ i postala najneobičniji dio njihove ponude.
Bh. i leskovački ćevapi završili u vijetnamskim rolnicama
Želimir je odlučio da napravi ćevape koji će spojiti dva svijeta. Kombinovao je recepte za bh. i leskovačke ćevape, a zatim ih umotao u listove salate, dodao povrće i napravio neobičnu verziju proljećnih rolnica.
– Napravio sam najbolju kombinaciju recepata za bosanske i leskovačke ćevape – ispričao je, objašnjavajući kako su nastali njegovi „proljećni ćevapčići“.
Bilo je tu i drugih balkanskih jela, među kojima su burek i specijaliteti s roštilja. S druge strane, Ngok je u kuhinju unosila vijetnamske recepte, pa su se na istom jelovniku našli ukusi koji se rijetko susreću.
Želimir je priznao i da je u nekim stvarima morao prepustiti prvenstvo supruzi. Posebno ga je oduševila njena priprema slanine, hrskave spolja, a mekane iznutra. Iako je, kako kaže, ispekao hiljade prasića i jagnjića, nije mogao da nadmaši način na koji to rade njegova supruga i Vijetnamci.
Restoran je tako postao mjesto susreta vijetnamske i balkanske kuhinje, a priča o njemu privukla je pažnju i američkih medija. O bračnom paru, njihovom restoranu i neobičnom jelovniku ponovo je pisao i hrvatski „Jutarnji list“, u rubrici „Dobra hrana“.
Na aktuelnom jelovniku nalaze se vijetnamska supa fo, ali i ćevapčići koji se služe uz izbor između vijetnamskog hljeba i lepinje, uz domaći kajmak, ajvar i sjeckani luk.
Autor: Srpskainfo
FOTO: ZELIMIR STAKIC/FACEBOO
