Na glavnom zagrebačkom trgu večeras se održava komemoracija za Kristijana Josipa Periša (32).

On je prije tačno mjesec dana preminuo u Klinici za psihijatriju „Sveti Ivan“ u zagrebačkom Jankomiru.

Na glavnom zagrebačkom trgu okupilo se oko 1.000 ljudi. Podigli su jastuke u čast Kristijana Josipa Periša.

Komemoraciju organizuje porodica Periš. Okupljeni su donijeli bijele jastuke, koji su postali simbol porodične inicijative „Nećete nas ugušiti“, navodi Index.hr.

Kristijan je bio kineziolog, atletičar i trener obaranja i paraobaranja ruke. Radio je s djecom i osobama s invaliditetom, a porodica je za moto komemoracije odabrala njegovu rečenicu: „Ako možeš, moraš za one koji ne mogu.“

„Kažu da su starija braća tu da nas čuvaju. Niko nas nikada ne pripremi na to da ćemo morati živjeti bez njih. Ponosila sam se što mi je Kristijan brat“, rekla je Kristijanova sestra i zaplakala, a okupljeni su je podržali aplauzom, navodi 24sata.

„Mislim da sam tek s godinama počela da razumijevam koliko je Kristijan zapravo osjećao potrebu da me zaštiti. Kad sam bila mala, veliki dio svog djetinjstva provela sam po bolnicama. Operacije bubrega, nebudenje iz anestezije i bolna iskustva kojih se ja možda danas ne sjećam onako kako ih se sjeća moja porodica. Kristijan se sjećao i mislim da je u njemu još dok smo bili djeca ostalo nešto što nikad nije nestalo. Ta potreba da me čuva, da pazi na mene i da bude siguran da sam dobro. Možda sam ja s vremenom zaboravila neke stvari kroz koje sam prošla, ali on nije zaboravio kako je bilo gledati svoju malu sestru u bolnici u takvim situacijama. I možda nikad nije prestao da osjeća da mora biti tu za mene. To je bio Kristijan“, rekla je Mihaela, njegova sestra, i dodala:

„Možda nije uvijek morao ništa da kaže. Možda nisam uvijek ni primjećivala koliko brine. Ali negdje sam uvijek znala da imam njega. Da postoji neko ko će se zabrinuti, ko će me pitati jesam li dobro, ko će imati potrebu da stane ispred mene i zaštiti me od svega što može. Iako su naši roditelji divni ljudi, puni brige za nas, i cijeli život se žrtvuju za nas, svejedno je Kiki u posljednje vrijeme često govorio kako je on tu da čuva mene i sestru. Kao da je njegova uloga da bude naš zaštitnik“.

Istakla je da nikad nije pomislila da će doći dan kada nas više neće moći čuvati onako kako je uvijek čuvao, ali da vjeruje da „nas i dalje čuva i daje nam snagu, samo sada s neba“.

„Da i dalje pazi na nas kao što je to radio cijeli život. Samo bih voljela da nas nije morao početi čuvati s neba tako rano. Ali ta njegova briga nije bila samo nešto što smo sestra i ja osjećale. On nikada nije izašao iz kuće, a da nas sve redom nije poljubio. Svakoga od nas. To je bilo nešto njegovo. Nešto što se podrazumijevalo. I tek sad shvatam koliko bih dala da još jednom gledam kako odlazi iz kuće i da nas sve redom poljubi. I uvijek je zvao mamu i tatu za mišljenje, šta god da je planirao, šta god je htio da uradi, zvao bi njih. Ako bi se oni složili, uradio bi to. A ako ne, odustao bi. I mislim da to dovoljno govori o tome koliko ih je poštovao i koliko mu je njihovo mišljenje značilo“, rekla je Mihaela.

Komemoraciju je započeo Moreno, Kristijanov šurak. Na početku se zahvalio svima koji su došli.

„Zovem se Moreno. Ja sam Kristijanov šurak i večeras ću vas voditi kroz program. U ime porodice, hvala vam što ste došli. Hvala vam što ste ovdje da podržite borbu da istina izađe na vidjelo. I hvala vam što ste došli da se svi zajedno oprostimo od Kristijana. Kristijan Josip Periš, za prijatelje Kiki, a za porodicu Kike ili Si-Džej, bio je atletičar, kineziolog i trener obaranja i paraobaranja ruke. Preminuo je 21. oktobra u bolnici u kojoj je potražio pomoć. Ovo je zvanična komemoracija porodice Periš. Porodica je zamolila da večeras ovdje budemo ljudi. Bez podjela i političkih konotacija. Hvala vam što to poštujete“.

Izvor: GlasSrpske