U 2015. sve vrvi od zlokobnih godišnjica! Jer, protekle su dvije decenije od tragičnih događaja u Srebrenici i “Oluji”. Obilježavanje tih krvavih dana iz 1995. već je iza nas, a u toku su pripreme terena za oficijelna podsjećanja na treći datum sa krupnim posljedicama za BiH – punih 20 ljeta od potpisivanja Dejtonskog sporazuma.
Naravno, kraj rata ne bi trebalo da bude u istoj ravni sa najbrutalnijim događajima u završnici oružanih sukoba na prostoru bivše SFRJ, ali zapadni kreatori ovdašnjih sudbina već su se potrudili da se i nad taj “jubilej” nadvije tamna sjenka, najavljujući za predstojeću jesen još jedan pokušaj ustavnih promjena u BiH. Znak za start biće nova rezolucija Savjeta bezbjednosti UN, naravno, ukoliko britanski ili američki predlagači uspiju da zaobiđu nedavno potegnuti ruski veto.
Kako će izgledati ko zna koja po redu “ponuda koje ne može da se odbije”, upućena RS, kada je riječ o nastojanjima da se BiH transformiše u “funkcionalnu”, odnosno u naglašeno centralizovanu zemlju? Iako se u proteklim sezonama za takve intencije najčešće koristila odrednica “Dejton dva”, inspiracija će se ovog puta, sudeći prema konceptima koji se trenutno isprobavaju na drugim adresama u regionu, tražiti u drugom dokumentu – gotovo zaboravljenom Erdutskom sporazumu o tzv. mirnoj reintegraciji istočne Slavonije u sastav Hrvatske. Riječ je o papiru čija je realizacija za godinu dana izbrisala bilo kakve znakove posebnosti dotadašnje Sremsko-baranjske oblasti, posljednje srpske slobodne teritorije na razvalinama RSK.
Ignorišući redizajniranje tog “paketa”, lideri vodećih stranaka u RS, anestezirani “reformskim agendama”, danas se bave “važnijim” pitanjima, poput preuzimanja ili očuvanja vlasti na nivou BiH. Gotovo niko od aktera ove ogorčene borbe ne primjećuje da razlike između potencijalna dva buduća bloka u zajedničkim institucijama postaju nevidljive. Uskoro će biti svejedno da li, recimo, nove zakone o radu, beskrupulozne prema običnim smrtnicima, uz prateću “socijalno osjetljivu” retoriku punu hipokrizije, na svim instancama “guraju” SZP, DF i SDP, s jedne strane, ili SNSD, dva HDZ-a, SBB, SDA i njeni bošnjački sateliti, na drugom polu.
U takvom ambijentu, malo ko će i primijetiti da je u BiH na dnevnom redu “Erdut dva”. Da ne govorimo o kolektivnom pamćenju nevjerovatne, morbidno simbolične činjenice da je objekat u kojem je predstavnik Srba u istočnoj Slavoniji 12. novembra 1995. potpisao “jedinicu”, u samom Erdutu poznat pod neformalnim nazivom – “žuta kuća”!?
