Sjećate li se njihovih čuvenih 10 zapovijesti: “Čovjek se rodi umoran i živi da bi se odmarao. Ljubi krevet svoj kao samog sebe. Odmaraj se danju da noću možeš spavati. Ne radi, rad ubija. Ako vidiš nekoga da se odmara, pomozi mu. Radi manje nego možeš, a ono što možeš prebaci na drugoga. U hladu je spas, od odmaranja još niko nije crk’o. Rad donosi bolest, ne umri mlad. Kad slučajno zaželiš da radiš, sjedni, pričekaj, vidjećeš, proći će te! Kad vidiš đe jedu i piju, primakni se, a kad vidiš đe rade, izmakni se da ne smetaš!”
Pamtite li zašto drže dva kamena pored kreveta – da bi uveče prije lijeganja jednim ugasili svjetlo, a drugim provjerili da li su zatvorili prozor? A ono kako im žene sakrivaju pare ispod lopate i zbog čega od životinja najviše vole zmiju jer leži, a ide…
I poznati vic – Englez kaže: Čim viknem sa londonskog Big Bena “Živjela Engleska”, odzvanja petnaest minuta! Francuz: Kada ja viknem s pariskog Ajfelovog tornja “Živjela Francuska”, odzvanja pola sata. A on: Kad se ja popnem na jablan u Podgorici i viknem – “Ljudi, ajmo raditi, živio rad”, mjesec dana odzvanja: “Ne seri Milutine, ne seri…”
Elem, sve gorepomenuto nije loš povod za malo rasprave o Crnogorcima, pogotovo nakon nedavne i rekordne gostujuće pobjede mog hercegovačkog susjeda Igora Kisića iz Bileće koji ih je “nadležao” na tradicionalnoj “Ljenčarijadi” u Plužinama kod Nikšića, odnosno u njihovom svjetski poznatom “nacionalnom sportu”…
Zapravo, čini se da bi rođe montenegrosi, koji od nezavisnosti naovamo sve manje liče na sebe, mogli da (i u teoriji i praksi) prestanu biti i oni dobri stari rodonačelnici i teme legendarnih crnogorskih viceva kao neiscrpnog izvora smijeha, humora i dobronamjerne šale.
– To me u neku ruku čak i više zabrinjava od svih njihovih priznavanja lažne države Kosovo, crvenih tepiha za zločinca Tačija, gušenja ćirilice, parada za toplu braću, promocija raspopa Miraša Dedejića, uvođenja sankcija Rusiji, proglašavanja Principa teroristom, a Mesića za počasnog građanina Podgorice – veli moj komšo.
E, to već nije šala i pokazuje da srpska Sparta, zemlja Njegoša, čojstva i junaštva može biti gora i crnja nego što jeste. Oj, svijetla majska zoro!
