Eliezer Papo, profesor Univerziteta “Ben Gurion” u Izraelu i jedini školovani rabin iz Bosne i Hercegovine, koji više od dvije decenije živi i radi u Jerusalimu, a u BiH dolazi u vrijeme ključnih jevrejskih praznika, u intervjuu za Press, između ostalog, iznosi lično viđenje uzroka aktuelne migrantske krize i relacija Zapada i Bliskog istoka, a govori i o prošlosti u budućnosti Evrope, kao i o međunacionalnim odnosima na prostoru bivše Jugoslavije.
– Ovo sa migrantima već odavno je trebalo da se desi. Novi krug nasilja na Bliskom istoku počeo je sa 11. septembrom 2001. godine. Prvo je nekoliko terorista srušilo “blizance” u Njujorku. Onda je Buš napao Avganistan, a potom Irak. Avganistan, jer je pružio utočište onima koju su osmislili napad, što još i pije vode. Ali, zašto Irak? Pa, neće valjda Saudijsku Arabiju, iz koje su došli teroristi koji su izveli napad, i iz koje je došla ideologija koja ih pokreće – kaže Papo.
Saudijska Arabija je američki saveznik, a sada su joj dali da predsjedava Savjetu za ljudska prava u Ujedinjenim nacijama. Kako gledate na taj detalj?
– Bolji vic odavno nisam čuo! U svakom slučaju, teroristički napad na Svjetski trgovinski centar iskorišćen je da se, ni kriva, ni dužna, napadne jedna zemlja, koja je, oh, kakvog li spleta okolnosti, bogata naftom. Cilj je postignut i danas američke kompanije upravljaju iračkom naftom. Jedini mali problem, na koji se nije mislilo na vrijeme, a zbog kojeg se naftne kompanije ni sada vjerovatno ne uzbuđuju, jeste to što je uklanjanje sunitskog režima u Iraku, državi sa šiitskom većinom, dovelo do pretjeranog jačanja Irana. Tako je, zahvaljujući zapadnom intervencionizmu, Iran uspio da uspostavi transverzalu Iran – Irak – Sirija – Liban. Da bi se spriječilo stvaranje velike šiitske imperije, američki saveznici, Turska i Saudijska Arabija, insistirali su na destabilizaciji Sirije u kojoj je alavitska, možemo da kažemo i šiitska manjina vladala nad sunitskom većinom.
Uskogrudi etnocentrici i širokogrudi humanisti
Podsjećaju li sirijske izbjeglice na Jevreje iz perioda kada su bježali iz svoje prapostojbine?
– Sve izbjeglice od Biblije do naših dana su iste! Jadne! Što se izraelskog društva tiče, cionizam je postigao proklamovani san: stvaranje normalne nacije, koja je ista kao i sve ostale. Sada, kada je taj san ispunjen, i izraelski posmatrači sirijske krize, kao i oni iz BiH, Srbije i Hrvatske, dijele se na uskogrude etnocentrike i širokogrude humaniste. Dok je u vladi, nažalost, više ovih prvih, u nevladinom sektoru je, srećom, mnogo više drugih. Etnocentrici se, kao što to prošireni egocentrici uvijek i rade, pitaju: “Kako će sve to da pogodi nas”. Humanisti, srećom, imaju praktičniji pristup, i pomažu ugroženima. Na kraju, uvijek je važno imati na umu onu pjesnikovu: “Šta je čoek a mora bit čoek”. Sirijce niko nije pitao da li bi voljeli da im neko destabilizuje zemlju. Balkance niko nije pitao da li bi voljeli da im izbjeglice prođu kroz zemlje. Prema tome, rodilo se, valja ga ljuljati.
Na šta vas onda podsjeća ovo rastakanje Sirije?
– U mnogo čemu, na raspad pokojne Jugoslavije. Recimo, Tuđman i Šušak mogli su da bacaju klikere na Skupštinu Jugoslavije i da eventualno razbiju neki prozor, da se nisu našli ozbiljni međunarodni faktori koji su priznali Hrvatsku. Potom je rat prenesen u BiH kako bi neko mogao da obuči i opremi Hrvate da se izbore sa, uslovno rečeno, snagama jugoslovenskog Asada. I svejedno, trebale su im tri godine da pripreme snagu koja bi mogla da se mjeri sa onom koja je stajala na raspolaganju Miloševiću. U tom smislu, ni Sirija nije razvaljena tako što je Zapad dostavio teglu klikera sirijskoj opoziciji. Formirane su razne gerile koje odgovaraju, ili su na početku odgovarale, centrima moći koji su ih instalirali. Nisam nikakav konspiracionista i ne vjerujem ni u kakve zavjere ili tajna društva. Sve o čemu pričam bilo je urađeno potpuno javno, kako razbijanje Jugoslavije, tako i rastakanje Sirije.
Kakva je uloga zapadnih političara u krizi sa migrantima?
– Oni moraju da shvate da je nemoguće probušiti rupu ispod sjedišta druge osobe u čamcu, a ostati suv. Htjeli ste destabilizaciju Iraka i Sirije, evo vam malo izbjeglica. U svemu tome, najviše mi je žao tih jadnih ljudi, koji su, kao i mi 1991. godine, žrtve događaja koji su ih nadvisili i stasom i glasom. Oni, jadni, naravno, ne mogu da plivaju do SAD, ali ni evropsko maslo nije za ramazana, posebno kada se ima na umu kako su se Britanci zdušno odazvali pozivu svoje bivše kolonije da malo destabilizuju Bliski istok. Tako je Irak polurazrušen, Sirija krvari, a Kurdi su izmasakrirani. Sve to učinjeno je zapadnim parama ili novcem zapadnih saveznika, Turske i Saudijske Arabije, uloženim u lokalne ili uvezene sadiste.
S druge strane, evropska štampa, posebno ona desno orijentisana, puna je tekstova o velikoj ugroženosti Starog kontinenta i opasnostima od migranata i izbjeglica.
– Evropa, koja je istrijebila lokalno stanovništvo na skoro tri kontinenta, kako bi naselila svoje koloniste, nalazi se u opasnosti?! Evropa, čije pojedine članice u kombinaciji sa SAD neprestano instaliraju korumpirane ližisahanske vlade na preostala dva kontinenta, kako bi mogla da nastavi da iskorišćava te zemlje, i to njihovim vlastitim rukama, nalazi se u opasnosti?! Prosto mi dođe da se rasplačem. Ah, ta jadna, ugrožena, naivna, nevina, ni kriva ni dužna, uvijek iskorišćavana Evropa, koja se sjeti i hrišćanstva samo kad je ono upotrebljivo za stvaranje kohezije nasuprot islamskom ili nekom drugom faktoru. Između dvije takve potrebe, Evropa drži hrišćanstvo u formalinu, u “ropotarnici povijesti”.
Takođe, u visokorazvijenim zapadnoevropskim zemljama uveliko se govori i o demografskim posljedicama bijele kuge, odnosno o mogućnosti da islamski migranti jednom zavladaju u tim državama.
– Zlatno pravilo kapitalizma jeste da proizvodnja mora stalno da raste, a da bi to pravilo moglo da se ostvari, potrebni su radnici. Više radnika sa manje beba jednostavno nije moguće, pa je lopta u evropskom dvorištu. Ako migranti i izbjeglice dobiju sva građanska prava, oni će temeljno da ignorišu one koji im nude burke i ostale prodavce islamističke magle – ne islamske, podvlačim. Ako ih, s druge strane, na Zapadu budu tretirali kao roletne, po principu: po danu vas spustimo u fabrike, a noću vas zarolamo u geta, ne treba se čuditi ako budu sve prijemčiviji za islamizam.
Zašto Evropa, kojoj su očigledno potrebni radnici, pa i niže cijene rada, ne pošalje avione na Bliski istok i evakuiše taj narod, koji se zlopati na putu prema Zapadu?
– Ima u narodu jedan lijep izraz, koji baš i nije za novine, ali parafraziraću: Evropa bi da ima seks, a da ne bude penetracije. To je sterilni humanizam po principu: volimo ljude teoretski, pod uslovom da nam se ne primiču sa svim svojim bacilima. Posebno ih molimo, ako hoće da nastavimo da ih volimo, da se ni pod razno ne primiču našim trpezama. Kad smo pustili naše članice, konkretno Britaniju, te naše NATO saveznike, SAD i Tursku, da prekrajaju Bliski istok, nismo planirali da traume preživljavate kod nas.
Da li ste registrovali činjenicu da su neke bliskoistočne izbjeglice simbolično završile u zgradama nekadašnjeg zloglasnog konclogora Dahau u Njemačkoj?
– Njemačka se strašno trudi da dokaže da nije ona stara. I činjenica je da je ovaj četvrti Rajh, odnosno EU, uspostavljen bez tenkova. Neka onda izbjeglice, privremeno smještene u Dahau, budu simbol te nove Njemačke. Možda bi se stvarno sudbina svijeta izmijenila kada bi ta nova Njemačka integrisala šest miliona bliskoistočnih izbjeglica. To bi bio najbolji dokaz njemačke “promjene srca”. Istovremeno, možda bi izbjeglice mogle da spasu Njemačku od nje same. Na primjer, mogli bi da doprinesu da se promijeni čuvena njemačka radna etika, koja je, uz niz prednosti, istovremeno i izvor mnogih svjetskih zala. Nijemci su preodgovorni, preorganizovani i prevrijedni, te stoga smatraju da im je dužnost da preuzmu starateljstvo nad neodgovornim, neorganizovanim i lijenim. Na primjer, mnoge evropske zemlje i pokrajine nose imena germanskih osvajača. Francuska nije Galija, nego zemlja Franaka, Katalonija je zemlja Gota, a Andaluzija zemlja Vandala, o Saksoncima i Britaniji da i ne govorim. Većina evropskih vladarskih loza bile su germanske. Kad su se balkanski narodi oslobodili zavojevača, jedino je Srbija instalirala domaću dinastiju. Tačnije, dvije. Rumunija, Bugarska i Grčka su uvezle germanske kraljeve, da bi bile što sličnije evropskom modelu: “Narod radi, a Švaba u vladi”. Male su šanse da Nijemci ubijede Italijane, Grke, Špance ili Portugalce da se ponijemče. Možda je rješenje da se Nijemci malo pojužnjače. U protivnom, opet nas čeka neki rat protiv njemačke dominacije.
Na šta je danas spao islamski i arapski svijet koji, čini se, gubi nadu u slobodu i prosperitet, prepuštajući se savremenom neokolonijalizmu sa Zapada?
– Da je političarima na Zapadu stvarno stalo do reforme islamskog svijeta generalno, a arapskog svijeta posebno, uložio bi u katedre za kuranske studije širom svijeta bar jedan odsto para koje je dao na instaliranje mudžahedina, islamskih milicija i gerila u raznim dijelovima svijeta, uvijek za kratkoročne ciljeve. Zapravo, kontekstualizacija Kurana izmakla bi islamskim fundamentalistima ćilim pod nogama, na isti onaj način na koji je svojevremeno biblijska kritika bitnim dijelom uništila temelje evropskog hrišćanskog i jevrejskog klerikalizma i fundamentalizma, i to ne dovodeći u pitanje činjenicu da je Biblija vječni bestseler i najčitanija knjiga. Problem je u tome što se političari ne vode svjetskim, već interesima onih koji ih finansiraju. Taj njihov interes jeste da koriste islamizam po potrebi, kako bi zauvijek spriječili mogućnost da stanovnici Azije ili Afrike ikada “požele” odgovorne vlade, koje bi im polagale račune i vodile računa o povjerenom im javnom dobru.
