Prvo od pitanja koje posljednjih dana okupiraju političku javnost u Srpskoj jeste to čime je motivisan predsjednik RS Milorad Dodik da pozove lidere Saveza za promjene, koje mjesecima unazad etiketira kao “izdajnike”, da sutra dođu na sastanak u Palatu Republike.
Nije lako dati precizan odgovor jer Dodikov motiv može da bude predsjednička briga za RS u svjetlu približavanja stavova ljutih protivnika na bošnjačkoj političkoj sceni, ali može da bude motivisan i uskostranačkim interesima i nadom da će “izdajnici” odbiti da mu dođu na noge. U tom slučaju hladno bi mogao da ih optuži za nepoštovanje institucije predsjednika RS i da tvrdi da “neće da se odazovu na njegov poziv, ali bi sigurno otrčali na Baščaršiju kada bi ih pozvao prvi u Bošnjaka, Bakir Izetbegović”.

I tu dolazimo do drugog pitanja, koje glasi: “Da li će se oni odazvati sastanku”?! Na njega je još teže odgovoriti prosto zato što odgovor nemaju ni oni koji su dobili pozivnice. Najviše sreće, kao i uvijek, imao je srpski član Predsjedništva BiH i lider PDP-a, Mladen Ivanić, koji ne može da dođe zbog zvanične posjete Bugarskoj, pa ne mora da muči direktnu muku u vezi s (ne)dolaskom, ali kao šef druge po snazi opozicione partije u RS ipak mora da učestvuje u dogovoru s ostalim liderima SZP-a.

Za razliku od njega, šefovi SDS-a i NDP-a, Mladen Bosić i Dragan Čavić, nemaju ranije preuzete obaveze, pa danas treba da prelome da li će doći “na kanabe” ili ne. Iz SDS-a je najavljeno da će predsjedništvo stranke o tome donijeti odluku, a sudeći prema ustaljenoj praksi, vjerovatno će je obznaniti saopštenjem, dok Dragan Čavić nema ništa protiv odlaska jer mu se ne pruža često prilika da najljućem političkom protivniku u brk skreše sve što misli.

Elem, kraj sedmice će biti veoma interesantan, a najpovoljniji ishod bio bi da bar prestane svakodnevno etiketiranje s jedne strane “izdajnika” i “probosanaca”, a s druge strane “zlatoljubaca” i “kriminalaca”. Drugim riječima, bilo bi dobro da i jedni i drugi shvate da RS sa svojih milion i kusur stanovnika predstavlja mali čamac na uzburkanom političkom okeanu.

A kad ste u čamcu, nije dobro da su svi na vašoj strani jer se tako čamac mnogo lakše prevrne. I to bi najbolje trebalo da zna onaj ko drži kormilo. Ne bi mu bilo naodmet i da zna da tamo gdje svi isto misle – niko ne razmišlja.
Press