Književnica o romanu “Gora preobraženja” o Svetom Savi. Kada suštinski postanemo svjesni šta nam je Sveti Sava ostavio, prestaće sva naša lutanja…
– Mnogi su pisali o Svetom Savi i čini nam se da sve o njemu znamo. A znamo veoma malo. Јer, neki autori su pogrešno tumačili događaje vezane za njegov život. Neki su među istorijskim činjenicama birali samo one kojima su željeli da potvrde svoju unaprijed zadatu tezu. Neki su ga sagledavali jednostrano, krivotvorili, sužavali ga, manjili. Neki nisu uočili, neki su čak poricali, bogoslovlje Svetog Save. Mnogi su ga vidjeli i prikazivali bez Hrista – kaže Ljiljana Habjanović Đurović, povodom romana o Svetom Savi “Gora Preobraženja”.
Ova knjiga, koja će biti predstavljena na predstojećem Sajmu knjiga u Beogradu, podsjeća nas kako su Nemanjići stvarali srpsku državu i crkvu:
– Kako je Sveti Sava ispunio sebe svjetlošću Duha svetoga i sobom obasjao srpski rod. Kako je srpski narod kroz vijekove opstajao na stazi svetosavlja. Istovremeno, to je knjiga koja upućuje kako da se svako od nas uspne uz Goru Preobraženja.
Roman “Gora Preobraženja” je sedmi roman iz duhovnog ciklusa Ljiljane Habjanović Đurović. Na pitanje da li je bilo teško napisati ovo djelo književnica odgovara:
– Otac Јustin Ćelijski napisao je da čak i naši istaknuti književnici i istoričari, među koje je ubrojao i Crnjanskog, u svojim djelima “daju nam mrtvu shemu ličnosti i rada Svetog Save.” Kada sam to pročitala, uplašila sam se. Ako Crnjanski nije uspio da oživi Svetog Savu, kako da uspijem ja? Molila sam se Bogu da bar na tren sagledam živ i istinit lik Savin. Da pojmim dubinu njegove veličanstvene vjere. Da osjetim ljepotu njegove savršene ljubavi prema Hristu Bogu i prema srpskom narodu. I da to prenesem čitaocima.
Habjanović pojašnjava koji pristup je u romanu korišćen za prikaz lika i djela Svetog Save.
– Sveti Sava je najljepši dar koji je Bog dao srpskom narodu. Prikazala sam ga kao isihastu. Kao Hristonosca. Kao oca srpske države i srpske pravoslavne crkve. Kao besmrtnog vladara i vječitu svijest i savjest srpskog naroda. Јer on je uistinu sve to bio. A koliko uspješno sam to uradila, ocijenio je mitropolit Amfilohije u Predgovoru, gdje je napisao: “Svoje dragocjeno književno djelo Habjanovićka, evo, nastavlja ovom `Gorom Preobraženja`. Prikazujući lik i djelo Svetog Save, ona hodi putem Domentijana, Sv. Nikolaja Žičkog i Sv. Јustina Ćelijskog”.
Na pitanje poznaju li nove generacije djelo Svetog Save i značaj svetosavlja književnica odgovara da se “danas o Svetom Savi govori uglavnom kao o prvom srpskom arhiepiskopu, dakle kao jednoj od značajnih istorijskih ličnosti ili kao o prosvetitelju. Pa stavljaju jednog uz drugog Svetog Savu i Vuka, a desi se da im pridodaju i bezbožnog Dositeja. Porediti bilo koga sa Svetim Savom, to je kao porediti sijalicu sa Svjetlošću Preobraženja. Kada kao narod postanemo duboko, suštinski svjesni šta je to što nam je Sava ostavio, i kolika je moć njegovog nasljeđa, prestaće sva naša lutanja. I najzad ćemo krenuti da se uspinjemo putem svetosavlja”.
