Turbo folk je fenomen koji nastaje kada primitivac ovlada tehnologijom.
Piše Stefan Ličina
Nije to slučaj samo u muzici i estetici. Uzmimo na primjer sukob dva primitivna plemena u Ruandi, koja ratuju vjekovima lukom i strijelom gdje ih više umre prirodnom smrću, nego od neprijateljskog oružja. Međutim, ako dobiju visoko sofisticiranu tehnologiju u vidu automatskog naoružanja oni će se za nekoliko dana istrijebiti. Zašto? Jako jednostavno, primitivac sa velikom strašću prihvata novine, ovlada tehnologijom, ali nema filosofsku distancu od tehnologije. Na taj način dobijamo hibrid koji nema reproduktivne mogućnosti.
Isto je i u politici. Ukoliko nedovoljno razvijenim društvima, kao što je naše date visoko sofisticiranu tehnologiju u vidu savremene demokratije dobijete kvazi političke elite u okviru „turbo folka politike“. I isto tako dobijamo hibridni politički kvazi sistem koji nema reproduktivnu funkciju i ogleda se u svojoj jalovosti.
Kako bi neka zajednica egzistirala i progresivno se razvijala njom treba da upravljaju najbolji, ali isto tako nju treba da predstavljaju najbolji, najobrazovaniji i najsposobiji. Pogledamo li strukturu upravljača i predstavnika u lokalnom parlamentu, jasno ćemo vidjeti razlog našeg dugogodišnjeg stagniranja, ako ne i nazadovanja.
Uzmemo li u obzir strukturu lokalnog parlamenta primjetićemo da većina njih nije visoko obrazovana, da je polupismena (samo formalna pismenost), da ne poznaju dobro ni maternji jezik, a kamoli da pored njega govore i jedan strani, a o bontonu, savremenom političkom ponašanju, odgovornosti, poznavanju demokratskih principa i društvenom djelovanju da i ne govorimo.
To što se na sjednice dolazi neprimjereno obučeno, što se na sjednicama jedu ćevapi, grickaju grickalice, ne poznaje, ali i ne poštuje poslovnik, znači da taj tobože „demokratski izabran predstavnik naroda“ ne poštuje instituciju skupštine, a samim tim niti jednog građanina, pa ni one koji su ga izabrali.
A zašto je tako?!
Zato što ne glasamo svojom glavom, nego već godinama biramo iste ljude kojima je cilj da „ufoteljavanjem“ rješavaju svoje lične probleme, a ne da rade u interesu onih koji su ih izabrali i u cilju prosperiteta opštine. A oni godinama ništa ne rade!
Zato što povjerenje ne ukazujemo mladim, perspektivnim, visokoobrazovanim ljudima, sa perspektivnim idejama koji imaju rezultate iza sebe. Ne biste vjerovali, ali imamo i takvih – kvalitenih ljudi koji imaju šta da ponude, ali od smeća i šljama ne mogu doći do izražaja.
Zato što kao društvo nismo sazreli, zato što na izbore ne izlazimo ili izlazimo i ne glasamo za najbolje predstavnike, nego za mediokritetske komšije, rodbinu, kumove, pod izgovorom „da se ne iskrvarimo“ i „naš je nek’ se uhljebi“ ili za stranke bez obzira ko su ljudi na njihovim listama, a onda 4 godine kukamo kako se ništa ne radi i kako stojimo u mjestu.
Pa i treba da tonemo sve dublje i dublje kad ne biramo po sposobnostima, nego po poznanstvu. Ima smisla, zar ne?
Rješenje je jednostavno. Moramo odustati od biranja uvijek istih, ako oni stalno ponavljaju svoje greške ili to više nisu greške, nego namjere. Ako nam je zaista stalo do nas samih ili osjećamo i minimalnu obavezu da našoj djeci ostavimo neki bolji sistem, moramo prestati slijepo zaokruživati lijeve ili desne ili crvene ili plave po principu nekog izmišljenog ideološkog opredjeljenja. Ta izmišljena i nametnuta podjela nas i dovela do ovog stanja. Svađanje, sijanje mržnje i podjele, a sve kako bi fotelje ostale popunjene istim uhljebljenim rođacima, kumovima, komšijama i kako bi usljed naše zaokupljenosti glupostima podjela na naše i njihove, i naši i njihovi izvlačili korist.
Mene kao građanina jako zabrinjava činjenica što smo toga već godinama svjesni, ali nikako da prelomimo i da počnemo birati po savjesti i s moralnom odgovornošću.
Vas ne zabrinjava? U redu. Ako vam je dobro, onda ništa…
