U 2015. godini sumanuti teroristi povezani sa Islamskom državom i sličnim umobolnim strukturama učinili su sve da Pariz od viševjekovnog Grada svjetlosti pretvore u “grad tame”.
Prvo su na pravoslavni Božić, 7. januara, masakrirali redakciju satiričnog časopisa “Šarli ebdo”, a preksinoć su nastavili krvavi pir na obalama Sene, usmrtivši najmanje 128 ljudi i ranivši više od 300 osoba u monstruoznim atacima na bar šest meta.
Dok ekstremisti sa Bliskog istoka i njihovi istomišljenici iz drugih dijelova planete ispisuju nove crne stranice svog morbidnog pohoda, kojem po zlu nema premca u tek započetom milenijumu, nije naodmet osvrnuti se na okolnosti u kojima je naš region dočekao posljednji petak trinaesti, očigledno namjerno odabran datum zbog drevne mračne simbolike. Naime, tokom cijele sedmice koja je upravo iza nas veći dio prostora bivše Jugoslavije zapljuskivan je vijestima o skorom dolasku vodećeg tandema SAD, predsjednika Baraka Obame i potpredsjednika Džozefa Bajdena, u naše šire okruženje.
U zavisnosti od toga iz koje su prestonice ovdašnjih zemalja dolazila tumačenja Obaminog puta u Tursku krajem iduće nedjelje i Bajdenovog angažovanja u projektu “Brdo – Brioni” u finišu novembra, smjenjivali su se talasi otvorene euforije u Zagrebu, Sarajevu i Prištini zbog (ne)očekivane turneje tandema iz Vašingtona sa signalima prigušene zebnje iz Banjaluke i Beograda. Naravno, iz fraza emitovanih u Bijeloj kući nisu se mogle razaznati stvarne namjere njenih najpoznatijih stanovnika koji se primiču kraju mandata. Međutim, ovdašnji znalci, nimalo srbofilne provenijencije, odmah su se poradovali da Bajden stiže da ukine Dejtonski sporazum i centralizuje BiH, dok će Obama, govorili su, nakon Bajdenovih čvoka za Srbe, podijeliti šamare njihovim zaštitnicima Rusima na sirijskom terenu za odmjeravanje snaga među velikim silama.
Naravno, simplifikacije su nesporne, ali je osnovna težnja pogođena, s tim da će događaji u Parizu, moguće je, za nijansu usporiti ovaj par sa ambicijama da, poput pijanih šofera, nastave da voze ne samo Balkan, već i najveći dio nevoljnog čovječanstva prema ivici provalije. Neko će se upitati: kakve to veze ima sa mrakom koji je u petak kuljao sa pariskih ulica? Da se poslužimo orijentalnim metaforama – upravo su Obamini i Bajdenovi prethodnici, a i oni sami, jasno, imali ulogu Aladina, koji je, u ovom scenariju, iz lampe pustio zloduha Islamske države.
Ne nazire se ni trunka kajanja zbog toga, a onda je iluzorno očekivati promjenu rezona zapadnih kreatora bliskoistočnog Frankenštajna prema Srbima na Balkanu. A posebno je licemjerno slušati prekookeansko zgražanje zbog masakra u Parizu, jer dolazi od onih koji, usmjeravajući migrantsku krizu ka Evropi, u stvari čine sve da Islamska država izgubi navodnike. A da ih “antiteroristička spomenica”, za koju se srpska strana kandidovala početkom devedesetih godina, dugoročno zadrži.
