Uz važeće međunarodne odnose i Dejtonski sporazum, jedan od najvažnijih temelja postojanja sadašnje Bosne i Hercegovine su – godišnjice. Od Srebrenice, preko “Oluje”, Mrkonjić Grada, Bratunca, Ahmića… pa sve do obilježavanja politički bitnih datuma o kojima, logično, nema ni zrna saglasnosti.
Upravo tim političkim godišnjicama daje se previše pažnje čime se otvara prostor za unaprijed pripremljene elaborate i floskule kojima se sa svih strana nepotrebno zagađuje javni prostor svake godine u ta doba. Srbi čuvaju sjećanje na 9. januar, Hrvati na 18. novembar, a Bošnjaci 1. mart slave kao nekakav dan nezavisnosti. I uvijek ista priča. Te 9. januar vrijeđa osjećanja Bošnjaka, te je 18. novembar datum uspostave odmetnute Herceg-Bosne, te daj apelaciju na Ustavni sud, te ukini praznik, te 1. mart nije dan nezavisnosti, već dan početka rata i slično. Dosadno i predvidivo.
U taj kolorit uklapa se i današnji datum. Ne odustajući od koncepta “hiljadugodišnje istorije BiH”, bošnjačka intelektualna i politička elita dvadeset godina upinje se da ukaže na vlastito antifašističko opredjeljenje, pa proslavljaju 25. novembar kao vještački dan državnosti. Koliko licemjerja ima u toj proslavi, čitalac može da vidi u tekstu objavljenom u današnjem Pressu, a kao prilog slici o porušenim spomenicima treba dodati i poznatu činjenicu da je sarajevska Ulica Vojislava Đede Kecmanovića, koji je predsjedavao ZAVNOBiH-u tog 25. novembra 1943. godine, preimenovana u Ulicu Nusreta Šišića Dede, jednog od, kako to u Sarajevu vole reći, simbola otpora mrskom agresoru na suverenu Bosnu.
Republika Srpska negira taj praznik što i nije nelogično jer teško je dijeliti iste svjetonazore sa onima kojima je Dedo važniji od Đede. Pogrešno je, međutim, u tom negiranju, odricati se i samog ZAVNOBiH-a i njegovih tekovina, jer to, u velikoj mjeri, znači i odricanje od antifašizma, kao jednog od najvažnijih temelja srpskog nacionalnog bića. Na kraju krajeva, time bi se, bez borbe, važan dio srpske istorije potpuno prepustio nekome drugom. A ako ništa drugo, to ne zaslužuje sjećanje na sve delegate ZAVNOBiH-a po kojima su nazvane ulice u Banjaluci. Pogađate, među njima je i Vojislav Đedo Kecmanović.
