Poznati srpski motociklista Zoran Kovačević Kawazoki, koji se lani uspješno odvezao do Tokija, pa sada uzduž i poprijeko obilazi Južnu i Srednju Ameriku, za Press govori o bezbjednosnom stanju i pumparicama na svakom ćošku u El Salvadoru, kako je njegov saputnik pao s motora, ima li ljepotica u Nikaragvi i zašto tamošnja policija vozi šklopocije.
– Za razliku od Gvatemale, koju sam već prošao, u El Salvadoru su ljudi mnogo viši i ljepši, a gradovi su uređeniji i čistiji. S druge strane, gotovo sve prodavnice uopšte nemaju ulaz pa se roba kupuje kroz rešetke. Na primjer, u San Migelu većina trgovinskih radnji i benzinskih pumpi ima jednog ili više naoružanih čuvara s puškama “pumparicama” – kaže ovaj šezdesetjednogodišnji Čačanin.
On otkriva da i dostavna vozila u El Salvadoru imaju obezbjeđenje, a bodljikava žica je svakodnevnica na ogradama, kao i lomljeno staklo na zidovima oko kuća.
Dok Zoran Kovačević jezdi prostranstvima Južne i Srednje Amerike, Banjalučani Siniša Antić i Vedran Miletić, koji je trebalo da danas iz Tuzle krenu kao prvi stanovnici Srpske na 6.000 kilometara dug put do Svalbardskih ostrva u Norveškoj, kažu da je njihov let, ipak, odložen.
– Mi ćemo u to carstvo leda i snijega, u kojem je više polarnih medvjeda nego stanovnika, krenuti tek 12. decembra s aerodroma u Sarajevu – otkrivaju Siniša i Dejan, koji će poslije dolaska u Oslo tražiti avionsku vezu za Svalbardska ostrva, samo 700 kilometara udaljena od Sjevernog pola.
– Čak je jedan mehaničar rekao da su dvojica iz nekih gengova ubijeni u jednom gradiću od petnaestak hiljada stanovnika i to noć prije nego što smo tamo došli. Salvador je je..no mjesto i čim padne mrak sve se zatvara. U 19 časova malo je ljudi napolju. Sve u svemu, loše je da lošije ne može biti – prenosi Kovačević.
Prepričava i jednu bajkersku nezgodu, odnosno kako je njegov saputnik, motociklista i Jevrejin iz Sjedinjenih Američkih Država, nedavno pao sa svog dvotočkaša.
– Stalno mi se hvalio kako vozi… Međutim, na izlasku iz jedne krivine u El Salvadoru čuo sam samo grebanje i lom. Kada sam bacio pogled u retrovizor, Jevrejin je “protrčao” krivinu. Srećom, nije se povrijedio, ali je slomio osovinu za šaltanje brzina i iscurilo mu je ulje iz motora. U Sjudad Barosu mu je lokalna ekipa mehaničara koji voze hard enduro motore sve popravila za 250 dolara pa smo se ubrzo spakovali i nastavili prema granici Hondurasa – ističe Kawazoki.
Na tom putu, Kovačeviću su mnogi savjetovali da je Honduras samo prolazna stanica od El Salvadora prema Nikaragvi, gdje stanovništvo nastoji da prolaznike olakša za koji dolar.
– Neki su pisali da su sretali po 14 policijskih kontrola. Ipak, na granici Hondurasa, kao i u nastavku puta kroz tu zemlju, nikakve veće zaje..ncije nije bilo, jer smo ispoštovali savjet da se ne zadržavamo i ne vozimo van magistralnog puta – kaže iskusni bajker.
Nakon ulaska u Nikaragvu, posjetio je turističko mjesto Somato, a u prelijepom kanjonu rijeke Koman za tri i po dolara je iznajmio konja i pokazao svoje kaubojske vještine.
– Leon, grad u južnom dijelu Nikaragve, zanimljiv je po starinama i vožnji na dasci niz padine vulkana. Imaju nekoliko vulkana, ali ljepotica baš i nemaju. Vjerovatno ih negdje i ima, samo ih ja do sada nisam vidio, a ove svakodnevne koje sam sretao, male su, debele i nikakve. Vjerovatno će ljepotica biti kada budem stigao u Kolumbiju ili Brazil – nada se Kovačević.
Kada ga je u Nikaragvi kontrolisala i provjeravala lokalna policija, primijetio je da im je službeni automobil prava šklopocija.
– Čak im je i žmigavac na autu nedostajao, a koliko se sjećam, nisu imali ni utoke – prenosi naš sagovornik, koji je poslije 5.000 pređenih kilometara na svom “suzukiju” DR 650, starom 19 godina, zamijenio ulje i ide prema Kostariki.
U međuvremenu, Kawazokiju sa svih strana stižu prijedlozi da po završetku velike avanture kroz Južnu Ameriku napiše i objavi knjigu svojih iskustava, koja bi bila svojevrsna lektira i “biblija” za sadašnje i buduće bajkere.
– Možda bih mogao da objavim neko džepno izdanje u stotinak primjeraka… Zašto da ne, ali hajde da sačekamo – poručuje Zoran iz Nikaragve i zahvaljuje našem listu na praćenju i medijskoj podršci.
Podsjećamo, Kovačević prelazi put od nevjerovatnih 45.000 kilometara, i to rutom poznatog kubanskog revolucionionara i marksističkog teoretičara Ernesta Če Gevare, koji je motorom dva puta obišao Južnu Ameriku i o tom putovanju napisao “Dnevnik motocikliste”. Ta knjiga je godinama nakon Čeove smrti bila odlično prodavana širom svijeta u izdanju “Njujork tajmsa”, a prije desetak godina o svemu je snimljen igrani film.
– Krenuo sam iz Vera Kruza u Meksiku pravcem južno od Jukatana, Belizea, Gvatemale i Hondurasa. Poslije Nikaragve idem kroz Kostariku i Panamu. Kada stignem u Kolumbiju, zvanično ću ući u Južnu Ameriku, a zapadnim dijelom kontinenta, odnosno pacifičkom obalom preko Perua do Bolivije, i pored Anda, planiram da se odvezem do Čilea i Argentine. Nadalje, čeka me najjužnija tačka tog kontinenta – Ognjena zemlja, a na sjever Južne Amerike vraćaću se istočnom, atlantskom stranom, preko Urugvaja, Paragvaja, Brazila i Venecuele. U Karakasu u Venecueli je kraj mog putovanja – poručuje Kovačević.
Press/Bojan REČEVIĆ