Sve vlade i parlamenti ovoga svijeta slika su i prilika nacije koja ih je birala. Srbija u toj priči svakako nije izuzetak i zato ne paničite, niste pred vratima psihijatrije ukoliko ste ovih dana prilikom jutarnjeg umivanja u ogledalu vidjeli lik eksministra vojnog Bratislava Gašića.
Gospodin Gašić je u suštini efemeran lik, doskora je bio poznat samo u svojoj mahali, ali ga poplava ovih ćudljivih vremena izbaci kao značajku. Uostalom, sjetite se galerije premijera, ministara, guvernera iz srpskih političkih poplava od 1990. do danas, od Beograda, preko Pala, Knina pa do Banjaluke. Ako niste pocrvenjeli, hitno mijenjajte terapiju.
Dakle, zbog čega je Bratislav Gašić, bivši ministar vojni, (koji je pred počasnim strojem garde redovno imao dilemu da li da se pokloni zastavi ili automobilu iz kojeg je upravo izašao) vrijedan ovog papira koji trošimo na njegov lik? On je zapravo stilska figura ovih vremena.
Kao što vam je poznato, izazvao je skandal primitivno, džukačko-seksistički, uvrijedio je jednu novinarku, imao je potrebu da se istakne. Premijer Vučić ga je istog trena smijenio, utisak je da je to jedva dočekao, jer Gašić je upleten u dvije ozbiljne afere – aferu “helikopter” i pogibiju sedmoro ljudi, kao i namicanje državnog novca sopstvenoj porodici.
Ali, tek sad dolazimo do onog ogledala i psihijatrijskog tretmana koji je prijeko potreban Srbiji. Naprednjaci iz Kruševca (izborna Gašićeva baza) poslije skandala izašli su s tvrdnjom da je novinarka B92 Zlatija Labović promiskuitetno isprovocirala Gašića, “jer je od tajkunsko-mafijaškog lobija dobila milionski honorar u evrima, samo da bi Gašića sklonili s funkcije ministra odbrane”!
Za prosječan um ova logika je jednako pogubna kao i NATO bombardovanje Srbije 1999. Srbija se sticajem okolnosti našla u čudesnom kovitlacu političkih trvenja, premijer Vučić će na proljeće raspisati izbore. Pobijediće, ali šta s tim? Pobijediće zato što je on u svojoj vladavini donio i određen boljitak Srbiji, za razliku od Đinđića, Živkovića, Koštunice i Cvetkovića. Mogao bi da uradi mnogo više, hoće li mu to dozvoliti njegovi partijski barjaktari?
Jer, pomenuta logika kruševačkih naprednjaka, kojoj su lični interesi iznad nacionalnih, razara krhke institucije sistema, odvući će ga na dno.
To nas dovodi do suštinskog pitanja: “Može li Vučić pobijediti u svojoj stranci?”
