Ljudi teže da budu racionalni, ali su vrlo često skloni greškama zbog svojih tvrdoglavih načela na kojima se njišu krivudavom linijom zdravog razuma ili svojih psiho-emocionalnih stanja nametnutih u društvenim interakcijama, ideologijama, političkim turbulencijama što sve čini naše živote kompleksnim.
Piše: Danijel BALABAN
U ljudskoj prirodi postoji ogroman nedostatak a to je disbalans emocija i razuma, ali dešava se da su ponekad emocije dominantnije i upravljaju procesom odlučivanja. Odnose moći, jezik i koncepte koje zaokupljuju našu pažnju su samo jedne od komponenata u procesu odlučivanja. Znači na ličnom nivou:emocije i razum. Treba da nadvlada razum, ali je problem konstantan nalet emocija jer su u mnogim fazama života emocije kojima se manipuliše pa se često ne biraju zdravorazumske odluke. To je jedna od faličnosti ljudskog bića. Čovjek ne može biti savršen.
Međutim zbog preopterećenosti ljudskog mozga stimulacijama iz unutrašnjeg i vanjskeg svijeta kritično razmišljanje često gubi na oštrini ne samo zbog činjenice da je trivijalnost postala imperativ u društvu već zbog određenih podsvjesnih sistema kojima se upravlja na direktan ili indirektan način. Tokom naših života našli smo vrlo često u ulozi agresora ili žrtve. Postoji jedan ogroman paradoks u društvu a to je da se inteligencija ne cijeni i takva pojava se sakcioniše mentalnom sabotažom što je veoma prisutno u postomodernističkom društvu u kojem ne postoji ustaljen sistem pravih vrijednosti a kamoli stabilnog identiteta. Otac postmodernizma je Adolf Hitler. Stoga možemo zaključiti da su njegove mošnje začele jedno doba kojem se ne nazire kraj.
Posmatrajući načela demokratije svi smo jednaki ali u suštini drugačiji što usložnjava proces adaptiranja konstantnim promjenama i raznolikosti ljudskih identiteta. Još jedan paradoks je da se želi zadržati status kvo pa se pojedinci eliminišu, naravno ne fizičkim putem već drugim metodama jer su ljudi zbog karakternih deformacija ili društvenih situacija dobili rogove na glavi. Upravo oni koji se ne vežu za mejnstrim ili popularnu kulturu se smatraju inteligentnim ljudima mada se oni uglavnom marginalizuju. Ljudi su danas hodajući zombiji?Zašto? Ljudi podliježu pogrešnoj hipnozi jer sve vizuelne slike pred očima izazivaju promjene u ponašanju i zdravlju. Na taj način ljudi formiraju svoje odluke na osnovu onoga što vide. Što je slika upečatljivija to su veće reperkusije na svijest pojedinca jer mu treba vremena da absorbuje i analizira informacije kojima nas bombarduju. Sve što nas okružuje treba da shvatimo kao proizvode fikcije sa kojima se upoznajemo da bismo razumijeli određene pojave i psihološke profile. Što znači da se ne trebamo poistovjećivati ili vezati za neki sadržaj dok ne utvrdimo pravu namjeru pošiljaoca poruke. Tu se treba prepustiti zdravom razumu ili prosto rečeno ,,lebdjeti“ iznad problematike i subliminalni poruka.
