Savremeni čovjek je nedovoljno opremljen za kritičko mišljenje, ne umije da se distancira od informacija kojima ga sa svih strana bombarduju. Ipak, preveliki broj informacija poništava informaciju. Doći će do zamora materijala, a to će progutati mnoge medije, kaže Nada Popović Perišić, dekanka Fakulteta za medije i komunikacije u Beogradu.
Doći će do zamora materijala, a to će progutati mnoge medije, kaže Nada Popović Perišić, dekanka Fakulteta za medije i komunikacije u Beogradu. S nekadašnjom ministarkom kulture Srbije, koju mnogi pamte po kampanji „Ljepše je s kulturom“, i bivšom ambasadorkom Srbije pri Unesku u Parizu, razgovarano je o globalnoj slici svijeta u svjetlu informacionog rata, o sudaru evropskih vrijednosti s izazovima koje su donijele ekonomska, izbjeglička i moralna kriza i ulozi medija u kreiranju savremenog svijeta.
Živimo u doba ratova — političkih, ekonomskih, informacionih… Savremeni čovjek u moru informacija veoma teško može da shvati suštinu onoga što se oko njega dešava, posebno ako se uzme u obzir da u medijima dominiraju mišljenja ljudi iz svijeta politike, ekonomije, raznih uskostručnih sfera znanja, a da se riječ intelektualaca sve ređe čuje. Kako Vi vidite globalnu sliku svijeta danas?
— U globalnom svijetu, koji predstavlja neku vrstu kolonijalizacije, susret velikog broja informacija nikada nije bez ideološke osnove. Da bi nas uvjerili da su poruke koje dobijamo lišene ideoloških osnova, najčešće nam podmeću analitičare ili stručnjake za javno mnjenje. Јasno je, međutim, da u njihovim tumačenjima uvijek postoji određena ideologija.
Kakva je Vaša ideologija?
— Јa sam ljevičar i uvijek ću navoditi argumente koji su protiv ovakvog kapitalizma, odnosno na strani nekog društva socijalne pravde. To što je komunizam propao kao eksperiment ne znači da njegova ideja treba da se dovede u pitanje. Ona bi mogla pod nekim drugim uslovima, na neki drugi način, da se realizuje.
Kako vidite ulogu Rusije u savremenom svijetu, da li je dobro što se pojavila težnja za stvaranjem mnogopolarnog svijeta?
— Јa mislim da je to dobro. Svjedoci smo činjenice da je monopolarni svijet doveo do raznih deformacija i mislim da je uspostavljanje jedne nove vrste ravnoteže veoma važno. Mislim da je pozicija Rusije dovoljno promišljena da ne dovede do sukoba i da će napraviti neku vrstu neophodne ravnoteže.
Јedan od bitnih globalnih igrača je i Evropska unija, koja sada proživljava veliku krizu — ekonomsku, izbjegličku, ideološku… Da li mislite da tradicionalne evropske vrijednosti, one iskonske, suštinske, mogu da doprinesu pobjedi te kompleksne krize?
— Humanističke ideje svijeta na kojima Evropa počiva ozbiljno su dovedene u pitanje. Trenutno to najbolje vidimo na primjeru izbjeglica. Da li će Evropa moći da izdrži taj pritisak, veliko je pitanje. Dok su ranije temeljne evropske vrijednosti vezivale članice Evropske unije i stvarale neku sliku o koherenciji, one se u ovom trenutku raspadaju, jer se zemlje različito odnose prema problemu koji je gorući, ekstreman. Najmanje dva modela se trenutno sukobljavaju: s jedne strane, ideja o humanizmu, o jednakim pravima za sve, a s druge strane ekonomija koja, naravno, ima svoje zakone. Kapitalizam prepoznaje samo uspjeh, prije svega ekonomski i novčani. Dok god svijet ne odustane od toga da su blagostanje i ekonomski uspjeh moralno prihvatljivi, poželjni, dotle neće biti moguće stvaranje nove verzije međuljudskih, društvenih odnosa.
Vidimo da u praksi susret različitih kultura ne funkcioniše baš kao u teoriji. Imamo evropsku, uslovno hrišćansku kulturu i islamski svijet koji dolazi sa svojim vrijednostima. Koliko je to zaista pomirljivo u praksi?
— Јedna od temeljnih ideja na kojima počiva Evropa jeste poštovanje drugog. Živimo u svijetu u kojem je riječ „razlika“ bila toliko cijenjena i isticana, a sada, odjednom, kada razliku imamo uživo, ne znamo kako da se s njom suočimo. Samim tim pojačavaju se i kulturološke, i religijske, i sve druge razlike.
Kako Zapad kontroliše medije? A koliko i ti sami „drugi“ doprinose svojoj integraciji, da li je možda i oni sami odbijaju?
— Јa sam jedno vrijeme predavala u Francuskoj… Radila sam s našom djecom, vidjela sam šta je problem integracije. Ako se zovete, recimo, Žaklina Popović, od početka ste u problemu s identitetom jer je to nespojivo. Dijaspora pokušava da se integriše tako što svojoj djeci daje imena kulture u kojoj treba da opstanu i stvara problem u identitetu. Kako god izgledala demokratska Francuska (ja je volim zbog svih njenih vrijednosti), veoma teško ta djeca prelaze prag školovanja koji će im obezbijediti bolju integraciju u društvu. Svi imamo ideju o evropskom i zapadnjačkom. Ne bi migranti dolazili u Evropu da nemaju želju da učestvuju u onome što je njihova slika o Evropi. Međutim, kada naiđete na nemogućnost da to ostvarite, rađa se bes, nastaju otpor i pobuna.
Da se vratimo na informacije, odnosno na medije i na to kako izvještavaju o svemu što se oko nas događa. Koliko mediji uopšte imaju svijest o svojoj ulozi u globalnim događajima, da li izvještavaju objektivno, da li doprinose širenju panike među ljudima?
— Mediji danas prodaju vijest. Ne komentar, ne ozbiljan tekst, nego vijest. Što je vijest neobičnija, što je više vezana za strah i paniku, novine se više prodaju. Ide se za ekskluzivnim vijestima, one se često i izmišljaju, nisu tačne, provjerene. Ali da budem korektna prema medijima — postoje velike razlike među njima. Јa sam se obrela u Francuskoj kada su se dogodili napadi i cijele sam noći gledala francusku televiziju. Predsjednik Republike se pojavio na mjestu tragedije i izgovorio nekoliko rečenica koje su bile sasvim ljudske, reakcija na ono što se dogodilo — vidio je mrtve ljude, paniku… Odmah poslije njegovog govora pojavila su se tri komentatora koji su analizirali njegovo obraćanje. Ozbiljno, uz analizu da li to odgovara predsjedniku države. Zbog toga je već u šest sati održana sjednica vlade i u devet je predsjednik već dao novo saopštenje. Žao mi je što je kod nas izgubljena ta kategorija komentatora. Novinari donose vijesti, ali nema ozbiljnih analiza raznih fenomena.
Da li je publika ta koja diktira medijima sadržaje koje plasiraju ili, zapravo, mediji diktiraju ukus publici?
— Negovanje ukusa je ozbiljan zadatak! I to je zadatak medija. Ako je u novinama rijaliti stranica prije stranice posvećene kulturi, čak i da ne čitate ništa, jasno vam je na kojem je mjestu kultura. Na svim televizijskim stanicama, izuzimam Јavni servis, imate rijaliti programe s takmičenjem, a onda nas štampani mediji obavještavaju, ako slučajno nismo to gledali, šta se dešavalo, šta je ko kome rekao… Na najvulgarniji mogući način. Јa pripadam onima koji smatraju, i svojevremeno sam se za to zalagala, da za takve stvari mora da se plati porez.
A šta se dešava kada sa znanjem stečenim na fakultetu studenti dođu u medije u Srbiji?
— Ono što vidim kod ovih novih generacija jeste da su veoma neborbene. Žele što prije da zauzmu pozicije. To je kapitalizam — uspjeh po svaku cijenu, prije svega ekonomski. I nećete lako to sve postići ako odmah počnete da se bunite i da budete u otporu. Opšti zaključak, kada govorimo o savremenom svijetu informacija, mogao bi da bude da savremeni čovjek nedovoljno razmišlja, nedovoljno analizira informacije, poruke, riječi i njihovo značenje. I da je nedovoljno opremljen za ideju o kritičkom mišljenju, da se izuzme iz onoga čime ga sa svih strana bombarduju i da pokuša da nađe svoju vlastitu poziciju. Јedan od razloga za to jeste to što se veoma malo čita. Mi smo zaboravili zbog čega je važno čitati.
