Barbara Iveljić iz Gornje Ljubije kod Prijedora, koja suvereno gazi svoju 102. godinu života, govori za Press zašto ju je Bog zaboravio i u čemu je tajna njene dugovječnosti. Otkriva i kako je „ispratila“ trojicu muževa i zbog čega je kralj Petar bio bolji od Tita i današnjih političara.
– Kada me pitate kako sam uspjela ovoliko da poživim, rekla bih da me je u ovim godinama sramota izaći pred narod. Svi me stalno gledaju i svugdje slave. Čini se da me je Bog zaboravio… „Ispratila“ (sahranila) sam tri muža Matu, Stipu i Ivu i moram priznati da mi je malo dosadilo živjeti. Međutim, Bog neće da me uzme i to ti je to – kaže krepka starica.
Iveljićeva ističe da se tajna njene vitalnosti najvjerovatnije krije u tome što u nikada u životu nije pretjerivala.
– Nikada nisam pila, pušila i bila izjelica. Možda sam u nekom društvu uzela malo rakije, ali hranu sam uvijek birala i jela umjereno. Ni sada ne uzimam ono što ne valja. Samo domaća hrana i kuvanje, a od mesa ovčetina. Uglavnom, ne valja se prejedati – savjetuje ova baka.
Iako je rođena sredinom decembra 1914. godine, Barbara je i danas pokretna, pa je Ljubijanci nerijetko mogu vidjeti kako uz pomoć štapa šeta ulicama ove nekada razvijene rudarske varoši.
– Još sam koliko toliko zdrava. Muči me reuma i slabije čujem i vidim. Ipak, najgora je ta samoća. Dojadi to da ponekad pomisliš da ne možeš dalje. Uvijek je najteže biti sam kao što nije lako ni biti na hrpi sa nekim – uvjerava naša sagovornica.
Ona se sa sjetom govori o svom rodnom selu Rudopolje koje je danas u sastavu Ličko-senjske županije u Hrvatskoj.
– Zato su mi ovdje i dali nadimak Ličanka. A joj kako je dobro i lijepo bilo u mojoj Lici. Zaplačem kada god je se sjetim. Voljela bih da opet prije smrti posjetim svoje selo ako je od njega išta ostalo. Želja mi je da tamo da umrem i da me ondje sahrane i zakopaju – nada se Iveljićeva.
Inače, ona je u životu izrodila četvoro djece od kojih je dobila isto toliko unučadi.
– Imam i troje praunučadi i neka su mi živi i zdravi kao i sva ostala naša dječica… Samo da više ne bude ratova, jer ja sam ih tri preživjela. Najbolje je bilo za vrijeme Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i dok je bio živ kralj Petar I Karađorđević. Dobar je bio. I Josip Broz Tito je bio dobar, ali je imalo malo “šare”. A ovi današnji političari sve je to tamo-vamo. Nemaju ljudi posla, velika je kriza i ima gladnih. E zato bi oni od kralja Petra trebalo da se uče kako se vlada narodom i brine o narodu – poručuje jedna od najstarijih Krajišnica.
Na pitanje da li će uspjeti da doživi svoju 105. godinu, Iveljićeva odgovara: “Bilo je i teških i lijepih vremena. Bilo je svega i svačega, ali ne daj Bože da još toliko moram živjeti”.
Ličanka je oličenje dobrote!
Barbarine komšije ističu da je njihova Ličanka oličenje dobrote.
– To je jedna divna, prijatna, vesela, plemenita, smirena i iskrena žena. Puna je iskustva, od nje se može dosta naučiti i ima lijepu riječ za svakoga. Toliko je gostoprimljiva i velikog srca da je njen stan u Ljubiji uvijek otvoren za dobronamjerne ljude. Uprkos skromnoj penziji od koje živi pred svakoga će iznijeti posljednji komad hljeba, skuvati mu kafu i ponuditi ga sokom. A kako je krenulo, još će poživjeti jer nema čovjeka koji se ne čudi kako je u tim poznim godinama i dalje pokretna – otkrivaju ovi stanovnici Ljubije i podsjećaju da je Barbara u mladosti bila prava ljepotica za koju su se momci otimali.
