Dok eksjugoslovenski prostor prkosno stoji u mjestu ili korača unazad, srpski motociklista Zoran Kovačević, zvani Kawazoki, upisuje svoj peti mjesec na 45.000 kilometara dugoj ruti kubanskog revolucionara argentinskog porijekla Ernesta Če Gevare kroz Južnu Ameriku i natrag.
Dok eksjugoslovenski prostor pristaje na kalupe i kaveze, koje je najvećim dijelom sam sebi izlio i zavario, a u kojima uvijek biva pasivna publika, Kawazoki je aktivni akter svog života i hrabro ostvaruje snove u slobodi.
Dok eksjugoslovenski prostor uporno ruši i briše sve što je s mukom i znojem stekao i izgradio, šezdesetdvogodišnji bajker iz Čačka gradi sebe i mostove među ljudima. Dok eksjugoslovenski prostor i dalje raspravlja ko je počeo rat i ne može da dobaci ni do Evropske unije, a kamoli do Rusije i Turske, Kovačević je već savladao najsuvlju svjetsku pustinju Atakama, južnoameričke Kordiljere i bolivijski “Put smrti” i, na sve to, vidio i Maču Pikču.
I evo ga sada na putu za Urugvaj, gdje živi najskromniji i “najsiromašniji” predsjednik na svijetu, makar i bivši. Da, taj nesebični Hoze Pepe Muhika, koji se lani povukao sa vlasti, uprkos podršci 70 odsto Urugvajaca, i koji, za razliku od ovdašnjih političara, ne živi u oblacima, već dijeli sudbinu većine svog naroda.
– Ne vozi “audi”, već “folksvagen bubu”, vrijednu oko 2.000 dolara. Živi u skromnoj kućici na selu, a predsjedničku palatu je svojevremeno ustupio beskućnicima. Muhika nije iznad naroda, već čovjek iz naroda koji je 90 odsto plate od 12.500 dolara davao siromašnim građanima, zadržavajući samo onoliko koliko mu je bilo potrebno za osnovne životne potrebe. E, to je, po meni, najbogatiji predsjednik, jer iza sebe ima narod. Da se ne pominje da od njegovog perioda vlasti Urugvaj spada u najmanje korumpirane zemlje na svijetu, pa i to da je nedavno ponovio da bi svjetski političari i šefovi država trebalo da predstavljaju narod i žive kao većina onih koji nisu bogati – veli moj komšo.
Ali, taman posla da se ovdašnji narodi okuraže i urade bar dio onoga što čini Zoki Kawazoki ili da naše političke zvijezde i zvjezdice spuste na zemlju, poput posljednjeg svjetskog “muhikanca”, Hozea Pepea Muhike. Što kaže naš poznati književnik Boro Kapetanović, kod nas je isto sranje, samo se muve mijenjaju.
