Pred Sudom BiH, potresnim iskazom zaštićenog svjedoka, inače bivšeg pripadnika sanitetske službe Prnjavorske pješadijske brigade, nastavljeno je suđenje bivšem komandantu 3. Korpusa tzv. Armije biH Sakibu Mahmuljinu.
Mudžahedini su ga zarobili u selu Krčevine 21. Јula 1995. godine. Sa još jedanaest srpskih zarobljenika odveli su ga u selo Livade. Potom u mudžahedinski logor u Kamenicu u 33 dana pakla! Danima su im, u zgrčenom položaju, lancima i katancima, bili vezani zglobovi. A ispod savijenih koljena stavljen kolac. Tukli su ih i mučili, oko njihovih glava vitlali krampom, kamama i sjekirama. Tjerali ih da ljube odrubljene glave svojih saboraca, da gledaju obezglavljena i rasporena tijela. Golgotu svoju i saboraca, zaštićeni svjedok S5 sa suzama je opisivao.
“Gojko Vujičić, bio je ranjen u lijevu preponu kada je zarobljen Cijelu noć su nas tukli i mučili. Oko 6 ujutro, rekao je `ubijte me, ne mogu više`. Mudžahedin je ispucao metak u Gojkovu sljepoočnicu. Mačem u tri poteza, odsjekao mu je glavu” rekao je zaštićeni svjedok S5.
On je naveo da je prepoznao neke od vojnika kojima su odsječene glave. Vidio je, kaže, oko 400 tamnoputih zlostavljača kako tuku zrobljene Srbe. Dolazili su i mještani. Pripadnici tzv. Armije BiH, zarobljenike su ispitivali elektrošokovima. Međutim, više od bilo kojeg eventualno nerazjašnjenog detalja ovog svjedočenja, Mahmuljinovu odbranu interesovalo je da li je sanitetska služba, čiji je svjedok bio pripadnik,– bila “oslonjena na Banjaluku ili na Beograd“.
Svjedok je jasno poređao komandnu strukturu od sanitetske službe do Banjaluke. Ali, bez odgovora ostalo je pitanje – šta je cilj ovakve optužnice? Da se dokaže krivica optužnog ili da se u oružani sukob, mimo Haške i domicilne kvalifikacije nasilno uvuče i Srbija. Јer osuđujuća presuda Mahmuljinu, značila bi i priznanje međunarodnog karaktera rata.
