Na mjestu nekadašnjeg logora smrti Nezavisne Države Hrvatske, po imenu Jasenovac, danas je ponovo priređena rehabilitaciona priredbica u režiji nasljednice, Neovisne Republike Hrvatske.
Još se komunistička vlast zdušno postarala da se zbuni svaki mogući posjetilac jednog od najstrašnijih toponima dvadesetog vijeka u Evropi. Svi objekti logora su srušeni i napravljen je idilični park sa humkama i spomenik poznat kao Kameni cvijet. Ukoliko ste stranac, a muzej je po pravilu uvijek bio u renoviranju ili prosto zatvoren, ne bi vam ni na koji način bilo jasno da se tu desio zločin industrijskih razmjera.
Nakon višestranačkih izbora u bivšoj SFRJ, te početka restauracije Pavelićevog projekta predvođenog Franjom Tuđmanom, muzej je demoliran i ukrašen ustaškim grafitima. Postojanje Republike Srpske Krajine je odložilo perverziju koja je nakon ofanzive zemalja NATO na Republiku Srpsku i Republiku Srpsku Krajinu, neminovno uslijedila.
Kukasti krst na pušci u Dahauu
Kada vidite šahovnicu na kundacima poluautomatskih pušaka, koje pred Kamenim cvijetom i latinicom ispisanim stihovima Ivana Gorana Kovačića, drže gardisti Hrvatske vojske, zapitate se s pravom ko je tu koga ubijao?
I to je i cilj ove komemoracije.
Treba znati da je Njemačkoj u procesu denacifikacije izmijenjena i zastava. Kao i Italiji uostalom. Samo je Hrvatska pod petokrakom zadržala šahovnicu, koja je devedesetih ponovo vaskrsla da plaši pogromom nad Srbima, koji se uz sadejstvo NATO pakta i desio. Sada ta šahovnica, koja je i ubijala 1941. i 1991. komemoriše nad neekshumiranim kostima žrtava, koje su ostavljene tamo gdje su ih dželati sa istim tim obilježjem bacili.
Danas tako istinito zvuči poruka Maksa Luburića mladim hrvatima, kojima je poručio da u atomskom dobu ne mogu se nuditi stari sistemi, ali da treba misilti na Hrvatsku kakva će biti 2000. godine, kada oni svi stariji istrunu.
E, pa čini se da je Maks Luburić na današnju Hrvatsku može biti i više nego ponosan.
Oslobodioci i agresori
Na današnjem igrokazu u Jasenovcu nije bilo predstavnika ili potomaka 21. Srpske divizije koja je oslobodila logor, nekoliko dana nakon očajničkog pokušaja proboja logoraša.
U selu Mlake je održana liturgija koja je u neku ruku osvjetlala obraz srpskom narodu, budući da su samo dva lokalna sveštenika delegirana da idu na skup u Jasenovcu, ali ni to nije moglo proći bez prisustva Zlatka Hasanbegovića, ministra kulture u Vladi Republike Hrvatske. O njegovim istoričarskim viizijama NDH isuviše dobro znamo, da bi se ikome to dopalo.
U Jasenovcu je prvo bogoslužio muslimanski, pa onda katolički klerik. Kada su došla na red dva pomenuta pravoslavna sveštenika, režija nije sačekala da završe, već je kroz njihovo pojanje prepričala šta se tu ukratko dešavalo, odnosno da je u pitanju „državna komemoracija“ i otišla na reklame.
Genocid na naduvavanje – pozovite odmah!
Nakon reklamnog bloka toga kreće šovinistička emisija TV Kalendar, u kojoj i danas možemo čuti formulacije kao sa početka devedesetih. Velikosrpski agresor, srbokomunisička soldateska i slično. Naravno, nikako slučajno prvi podsjetnik na današnji dan su izbori u Hrvatskoj i sticanje nezavisnosti, a tek onda Jasenovac.
Što se Jasenovca tiče, tu je odmah naglašeno kako je pokušavano da se za isti nametne Hrvatima kolektivna krivica, te se vrlo smjelo i mirno opet kalkuliše brojkama, te kaže da je 83.000 žrtava do danas popisano je imenom, a da se „procjene znanstvenika kreću od 70.000 do 100.000“. Ni ove brojke, ne odgovaraju onim koje su napisane u muzeju pod kontrolom NR Hrvatske danas.Tamo je taj broj manji od najmanjeg.
U vijestima nakon toga, kao veliko civilizacijsko dostignuće ističe se da političari nisu držali govore po prvi put, ali i to da „srpska i jevrejska zajednica nisu bile jedinstvene u bojkotu proslave“.
Ukoliko čitav svijet šuti na ovu relativizaciju nacističko-fašističke prošlosti Hrvatske i na taj način pere nastavljače Pavelićeve misli, to stvarno ne bi trebali mirno posmatrati oni koji su zbog ovakvih namjera gotovo nestali zapadno od Une.
Čisto da se Srbima, recimo 2041. godine, ne bi sve ovo ponovilo još jednom.
