Već treće izborno nadmetanje između Vučića i konkurencije me asocira na eventualnu utakmicu između Barcelone i Čukaričkog. Zna se ko će da pobijedi, samo se ne zna gol razlika. Istina, u fudbalu ima i izuzetaka da autsajder pobijedi favorita. Tako se događalo da Jugoslavija pobijedi Njemačku (1:0 u Minhenu) ili Brazil (2:1 u Montevideu i čak 8:4 u Beogradu). Ali u politici se nije dogodilo da oni koji imaju podršku pet odsto birača pobijede one koji imaju pedeset odsto.
Ne mislim da je na izborima u nedjelju (kako to tvrde neki naprednjaci koji isuviše bukvalno citiraju predizborni slogan SNS) “pobijedila Srbija”. Pobijedili su Vučić i SNS. Pobijedila je vjera većine građana u Vučićevu iskrenost da se bori za bolji život u Srbiji. I njegovu sposobnost da im taj bolji život obezbijedi prije nego što bi im ga obezbijedili Pajtić, Dačić, Šešelj ili lijepa Jove Raškovića kći.
Ali još manje mogu da prihvatim nakaradnu logiku da je Srbija prekjuče poražena. Zbog čega poražena? Od koga poražena? Od svojih građana? Od sebe same?
Izbori su bili slobodni. Većina građana iskoristila je svoje pravo da bira. I većina je izabrala Vučića. I SNS pride. To je demokratija. Razočarani izbornim rezultatom tvrde da onih 45 odsto koji nisu glasali misle drugačije. Zašto nisu glasali? Da li ih je neko spriječio da to učine? Nije. Da li možemo da budemo sigurni da i od tih 45 odsto većina ne bi glasala baš za Vučića i SNS? Ne možemo.
Da li je Srbija možda poražene zbog toga što nisu pobijedili DS ili SDS, Bojan Pajtić ili Boris Tadić? Oni od čijih se pobjeda Srbija neće oporaviti još 30 godina.
Pojedinci na društvenim mrežama idu korak dalje i pišu kako je u nedjelju Srbija sebi izglasala propast, pa čak i sopstvenu smrt. Razočarani ubjedljivom pobjedom Vučića i naprednjaka, neki moji sugrađani, za koju bi se čovjek kad ih sretne na ulici zakleo da su normalni ljudi, kukaju na lokalnim internet stranicama kako Velika Plana za četiri godine neće postojati. Kao da će je progutati kosmička crna rupa. Ili je Morava odnijeti u mutno Dunavo. Sve sa crkvom Pokajnicom.
Drugi tvrde da su izbori pokradeni. Samo još da objasne kako. I zašto ni jedna od poraženih i “pokradenih” stranaka nije uložila ni jedan prigovor? Neko im zabranio?
Ako je i bilo neke muvačine, ubijeđen sam da je prije treba tražiti u činjenici da su SDS i DSS-Dveri uspjele da, u minut do 12, napabirče onih nekoliko stotina glasova potrebnih za preskakanje cenzusa, nego u tome što ih je Vučić osvojio više od 48 odsto.
