Kolumnu napisao Predrag Ćeranić: Posmatrano sa bezbjednosnog aspekta ceremonija otvaranja obnovljene džamije Ferhadije u Banjoj Luci protekla je bez incidenta, ne računajući neoosmanizam koji je turski premijer u ostavci, Ahmet Davutoglu, ispoljio u svom obraćanju prisutnima.
Bojazan da bi problema moglo biti javila se odmah nakon što je zvanično potvrđen dolazak turskog premijera u Banja Luku. Bezbjednosnih prijetnji bilo je više. Na primjer, nekoj radikalnoj grupi je moglo pasti na pamet da „uzvrati“ za kamenovanje premijera Srbije Vučića u Potočarima, ili da na neki način izrazi svoje negodovanje na nedoličan odnos dijela sarajevske javnosti prema obilježavanju godišnjice stradanja vojnika ЈNA u Dobrovoljačkoj ulici. Uostalom, da stvari mogu izmaći kontroli, vidjelo se 7. maja 2001. godine, prilikom polaganja kamena temeljca ovoj džamiji. Mup Republike Srpske uložio je veliki napor da sve protekne u najboljem redu, ali ono što vrijedi istaći jeste pozitivna atmosfera koju su porukama koje su upućivali uoči svečane ceremonije, gradili zvaničnici Islamske zajednice u BiH, poglavar IZ Husein Cerić i muftija banjalučki, Osman Kozlić. Pozitivnoj atmosferi doprinio je predsjednik Srpske, Milorad Dodik, koji je posjetio džamiju nekoliko dana uoči otvaranja i darovao ćilime. Poruke koje je u više navrata uputio stvarale su dobar politički ambijent. U tom smislu doprinos su dali i drugi. Sve to je doprinijelo da otvaranje džamije protekne u opuštenoj atmosferi, koja se osjetila i u prepunim baštama ugostiteljskih objekata.
Na žalost, sve to uoči najavljenog protestnog okupljanja u parku „Mladen Stojanović“ i mitinga „Srcem za Srpsku“ na Trgu Krajine, zakazanima za 14. maj u Banjoj Luci, nedostaje. Atmosfera koja prethodi „mitingu i kontra-mitingu“ iz dana u dan postaje sve više napeta, a kako stvari stoje, do usijanja bi moglo doći, ako kolone krenu u susret jedna drugoj. Protesti na kojima će okupljeni iznijeti svoj stav koji je u jednom slučaju protiv vlasti, a u drugom je podrška vlastima, sami po sebi nisu sporni. Problem je nasilje, do kojeg bi moglo doći. Ako do nasilja dođe, posredstvom brojnih tv ekipa te slike će obići svijet, i koja će onda vlast, pored toliko njih koji bi Srbe najrađe vidjeli u dugačkoj koloni na putu za Srbiju, moći sačuvati neokrnjen politički kapacitet Republike Srpske. Šta govori poruka „Oslobodimo Srpsku“ koja je sa brojnih bilborda zapljusnula Banjalučane? Ona nije nova, permanentno se šalje iz Sarajeva, od onih koji žele „BiH bez entiteta“. Idejni dizajn bilborda ukazuje da „oslobodioci“ nisu originalni, jer njihov plakat podsjeća na rješenja kojima je Otpor „oslobađao“ Srbiju Petog oktobra. „Pobijedićemo u Banja Luci“ – još jedna poruka koja stvara nedoumicu. Da li će se pobjeda postići tako što će jednih biti dvostruko više, ili će jedni da pretuku druge, i tako izvojevati pobjedu? I čija bi to pobjeda bila? Јedino onih koji su se još zimus dosjetili da konceptom „Srbe na Srbe“ uruše Republiku Srpsku.
Kada je Sputnjik u decembru prošle godine objavio dijelove plana za rušenje Republike Srpske kroz akcije pod nazivima „Proljeće 2016“ i „Pomračenje“, opozicioni lideri, apostrofirani kao glavni akteri devastiranja Srpske u režiji stranaca, burno su reagovali. Njihova odbrana sastojala se u tezi „ako smo izdajnici, uhapsite nas“. Ali, da podsjetimo javnost kako se stvari odvijaju kada se uhapsi neko pod opužbom za izdaju. Kada su organi vojne bezbjednosti 14. marta 2002. godine u motelu Šarić na Ibarskoj magistrali priveli Momčila Perišića zajedno sa Džonom Nejborom, glavnim agentom CIA-e za Balkan, došli su u posjed konkretnih dokaza da se radi o špijunaži, odnosno, o izdaji. Materijali na osnovu kojih je tužilaštvo podiglo optužnicu protiv Perišića iznosili su 13 000 stranica. Proces se otegao u nedogled. Ovih dana smo saznali da je Viši sud u Beogradu za 20. maj 2016. godine zakazao početak suđenja „nekadašnjem načelniku Generalštaba, penzionisanom generalu Momčilu Perišiću, i još dvojici, optuženih za špijunažu“. Načelnik Vojne bezbjednosti, Aca Tomić, „mozak operacije“, ekspresno je penzionisan. I, koja to policija u BiH, bez obzira na dokaze kojima raspolaže, može da uhapsi „izdajnika“, koje će to tužilaštvo podići optužnicu, koji sud će ga osuditi? Šta nam preostaje? Da pažljivo pročitamo ono što su u decembru prošle godine Sputnjik i Iskra pisali o akcijama „Proljeće 2016“ i „Pomračenje“.
Najavljena okupljanja podsjećaju na atmosferu koja je u Banjoj Luci bila stvorena uoči tzv. „Svesrpskog sabora“, zakazanog za 8. septembar 1997. godine, o kojem su Banjalučani govorili kao o „danu D“. Zabrinuti da autobusima dolaze oni koji žele da ruše njihov grad, Banjalučani su se spontano organizovali, u znak podrške policiji kojoj su vjerovali.
