Danas je nastavljeno suđenje za „incident“ od 28.septembra 2014.godine kada su, ako je vjerovati „nazavisnim“ medijima i komandiru niškog odreda Žandarmerije Predragu Ćirkoviću, Andrej Vučić, brat premijera Srbije i Peđa Mali, brat gradonačelnika Beograda, goloruki napali i propisno izmlatili čitav jedan vod do zuba naoružanih niških specijalaca. Pa su ovi mučenici, da bi se odbranili i sačuvali žive glave, morali da koriste palice i zovu pojačanje.
Ne tvrdim da su Andrej Vučić i njegov brat Aleksandar, sada na dužnosti premijera Srbije, cvećke. Čim su u politici postigli to što su postigli, to znači da su ne samo sposobni, nego i „namazani svim bojama“. Ali sve te boje nisu dovoljno opravdan razlog za kampanju koja se već godinu i po dana protiv njih vodi zbog događaja na beogradskoj Slaviji. Kada su pripadnici žandarmerije brutalno pretukli dvojicu mladića. Sve u prisustvu kamera. Ko nije vidio ili je zaboravio kako žandarmi krvnički tuku Vučića i Malog, snimak istog može da pogleda na internetu. Ako ima dobar želudac.
Dio opozicije i lažnoborci protiv „Vučićeve diktature“ tvrde kako su Vučić i Mali napali na grupu od dvadesetak žandarma. Valjda koristeći svoju brojčanu prednost. S tim što nikako da čujemo ono najvažnije u cijelom slučaju: motiv. Zašto bi dvojica mladića, od kojih je jedan brat predsjednika srpske vlade a drugi brat gradonačelnika Beograda, napali policajce? I to desetostruko brojnije policajce. Da li iz obijesti, jer se premijerov brat tog dana poželio dobre makljaže ili zato što je htio da incidentom naškodi bratu premijeru?
Na suđenju, koje je kao i većina sudskih procesa u Srbiji, zbog odugovlačenja već izgubilo osnovni smisao, u laganju se otišlo korak dalje. Žandarmi koji su očigledno prekršili zakon i Andreja Vučića tukli samo zato što je u pitanju brat Aleksandra Vučića, izjavili su pred sudom kako nisu upotrebili prekomjernu silu. Za njih krvničko udaranje palicom po kičmi i bubrezima čovjeka koji se ne brani nije prekomjerna upotreba sile.
Što sam osjetio i na svojim leđima. Prije osam godina, poslije protesta koji je Srpska radikalna stranka organizovala zbog izručenja Radovana Karadžića Haškom tribunalu, na beogradskom Trgu republike došlo je do manjih čarki između demonstranata i policije. Bio sam među funkcionerima SRS koji su, predvođeni Aleksandrom Vučićem, pokušavali da smire strasti i spriječe eskalaciju sukoba.
Mene je „zapalo“ da se na početku Makedonske ulice nađem naspram niških specijalaca. Dok su oni stajali u kordonu, ja sam na nekoliko metara ispred njih nastojao da demonstrante, vjerovatno pripadnike navijačkih grupa, ubjedim da ne gađaju policiju. Braneći žandarme i gurajući se sa navijačima, jednom sam oteo iz ruku komad betonske žardinjere, drugog sam ubijedio da razbijenu flašu, koju je sa dva metra udaljenosti htio da baci na policiju, spusti na ulicu….Kada sam uspio, kada su demonstranti odustali od daljih nasrtaja i počeli da odlaze, specijalci su jurnuli i pretukli – mene. Dobio sam nekoliko udaraca, od kojih me snažan udarac palicom u predjelu vrata oborio na zemlju. U Urgentnom centru su mi rekli da sam imao sreće, jer da palica nije zakačila i dio ramena vrat bio bio slomljen.
Istom prilikom bahati žandarmi su, bez ijednog razloga, palicama pretukli i Aleksandra Vučića, Slavišu Kokezu, Borislava Pelevića….a Ranka Panića, mladića koji je spašavajući glavu od ustaša, izbegao iz Krajine su ubili. Zbog tog divljanja niških i ostalih srpskih žandarma i počinjenog ubistva niko nije odgovarao.
Jedan od saslušanih niških specijalaca je pred sudom izjavio kako ih je Andrej Vučić gađao plastičnom flašicom za vodu. E upravo to ubojito oružje je krunski dokaz da je Vučić tog dana izašao u čaršiju sa očiglednom namjerom da sam premlati čitav vod najelitnije policijske jedinice u državi. Jadni žandarmi. Čim zamislim tu sliku obuzmu me tuga i bes protiv sile i nepravde. Oni naoružani samo palicama, pištoljima i dugim cijevima, a on se na njih ustremio sa cijelom jednom flašetinom od pola litra „Knjaza Miloša“ u ruci. I to mu malo bilo, pa poveo i „rmpaliju“ Peđu Malog.
Kao još jedan dokaz da su žandarmi bili žrtve objesnih Vučića, drugi policajac je izjavio da mu je Aleksandar Vučić, kad su se tog dana vidjeli, rekao da laže.
Što su internet portali naklonjeni ostacima DOS-a i zapadnim obavještajnim službama, ali i zagovornici pretvaranja Srbije u rusku guberniju, odmah izbacili kao naslov. Udarnu vijest.
Jer, pobogu, ako je zli „diktator“ jednom finom i osećajnom žandarmu rekao da laže, treba li boljeg dokaza da su njegov brat i još trojica „građana“ premlatila čitav vod žandarmerije? I da u Srbiji vlada diktatura.
U nastavku suđenja očekujem da neko od žandarma izjavi kako je Andrej Vučić tukao sam sebe. I kako je snimak navedenog događaja fotomontaža. Što će reći da su i onaj policajac pod maskom što krvnički udara i onaj civil što prima te udarce Andrej Vučić.
Ili je onaj pod maskom, što udara, ipak možda bio premijer lično?
