Srbi i Hrvati ne misle da je Fatmir Alispahić na margini, nego da mu je dato sasvim dovoljno prostora da vehabizam u BiH uspostavi kao suštinu bošnjaštva.
Ekstremistički islamistički pokreti u Bosni i Hercegovini su se već našli na mapi svjetskih agencija za borbu protiv terorizma, a Američki centar za demokratiju se prošle nedjelje pozabavio ovim problemom usredsređujući se na neke od tamošnjih istaknutih ličnosti koje važe u svojim sredinama za nove “proroke”, “antifašiste” i “verski tolerantne ljude”, a zapravo su osobe koje propagiranjem ekstremnih vjerskih načela polarizuju stanovništvo i BiH, utvrđujući sve raširenije svjetsko uvjerenje da je srce evropskog islamskog terorizma na Balkanu.
Centar sa sjedištem u Njujorku, koji je pažnju usmjerio na nove oblike ratovanja, poput sajber-ratovanja i rata dezinformacijama, a naročito istražuje radikalne islamske pokrete, uočio je da je u proteklih 25 godina militantni islamistički pokret u BiH razvio širok spektar elektronskih i štampanih propagandnih sredstava koja podstiču i šire etničku i vjersku mržnju.
Ova propaganda uključuje sajtove koji otvoreno promovišu teze tzv. Islamske države, poput sajtova “Put kalifata” i “Vijesti umeta”, “Put vjernika” koji veliča Al Nusru, kao i mnoštvo drugih sajtova i publikacija koje su “specifično bosanske islamofašističke orijentacije”. Tipični primjeri ovih posljednjih su sajtovi dersovi.com i minber.com, na kojima pišu i govore istaknuti islamski ekstremistički sveštenici u regionu.
Autor ove analize Gordon Bardoš je napisao da se mišljenja koja ovi pojedinci javno promovišu kreću u spektru od apsurda do stavova psihopata. Jedan od njih, popularni islamski sveštenik u Bosni Safet Kuduzović, školovan u Jordanu i Saudijskoj Arabiji, tvrdi da muslimankama ne treba dozvoliti da putuju same (bez pratnje) dalje od 80 kilometara. Same mogu da idu čak na plažu, ali samo tokom januara i februara, a i tada samo zatvorenih očiju.
Stavovi imama Kuduzovića su u posljednje dvije nedelje zapalili društvene mreže u regionu, mnogi posjetioci na internetu su ih ismijali, ali, nažalost, njegovi drugi stavovi su manje smješni, barem prema posljedicama koje bi uslijedile ukoliko bi prevladalo njegovo “pravo”.
Što se tiče slobode izražavanja, Kuduzović tvrdi da je psovanje i vrijeđanje Proroka (Muhameda) grijeh zbog kojeg njegov počinilac zavrijeđuje da bude ubijen.
“Onaj ko proklinje Proroka mrtav je. Bez obzira da li se pokaje ili ne, nije bitno, on mora da bude ubijen”, tvrdi Kuduzović u jednom od brojnih klipova na Jutjubu.
Ali, imam Kuduzović nije jedini koji je zabilježen na radaru koji prati islamske ekstremiste, trgovce oružjem, drogom i ljudima.
Jedan od najprisutnijih i najaktivnijih zagovornika militantnog islamističkog pokreta na javnoj sceni BiH jeste i Fatmir Alispahić, saradnik islamske ekstremističke publikacije “Saf” i urednik i voditelj televizijske emisije “Defter hefte” koja se emituje svake nedjelje uveče na sarajevskoj Muslimanskoj televiziji Igman. O Alispahiću je već mnogo toga napisano, ipak svakako ne toliko koliko je on “propovjedao” braneći i promovišući ekstremni islam. Alispahiću je sarajevski univerzitet odbio da dozvoli da brani doktorsku disertaciju zbog “humanističke nepodobnosti i njegovih šovinističkih stavova”, a bošnjačka nacionalna inteligencija tvrdi da je on marginalna pojava.
Srbi i Hrvati u BiH, s druge strane, ne misle da je Alispahić na margini, nego da mu je dato sasvim dovoljno prostora da vehabizam u BiH uspostavi kao suštinu bošnjaštva.
Autor, koji je svoj tekst naslovio “Očima islamskog ekstremiste: svijet prema Bošnjaku Fatmiru Alispahiću”, podsjeća da su “Saf” osnovali tamošnji pripadnici bataljona El mudžahedin, jedinice Al Kaide u vojsci Alije Izetbegovića “tokom bosanskog džihada”, i da je to prostor u kojem često istupaju islamski ekstremisti kao što su pomenuti Alispahić, Nezim Halilović – Muderis, imam saudijskim novcem finansirane džamije kralja Fahda u Sarajevu i Mustafa Cerić, bivši glavni muftija u BiH.
“Uređivačka pozicija ’Safa’ je u suštini oblik bošnjačkog islamskog fašizma”, tvrdi autor, “uz stalno prisustvo zarazne mržnje usmjerene protiv Hrvata i Srba; članci su uglavnom antiamerički, antiizraelski i antisemitski. Ruku na srce, i pojedini mediji u BiH objavili su tekstove u kojima ukazuju na sulude Alispahićeve ideje i postavljaju pitanje koga on zapravo predstavlja.
U odgovoru na njegovo pismo, koje je pisao u ime “Koordinacije nezavisnih džemata (vjerske zajednice muslimana)”, da im se obezbijedi prostor u kojem bi se sastajali, Islamska zajednica u BiH mu je odgovorila da joj nije jasno koga on predstavlja. Ipak, van politički korektnog govora iz pisma, svima u BiH jasno je da Alispahić govori u ime vehabija.
Alispahić tvrdi da ne postoji razlika između Hitlerove Njemačke i Amerike:
“Americi su bliskiji Hitler i Brejvik nego bosanski multikulturalizam i urođeni antifašizam.”
Povodom terorističkog napada na “Šarli ebdo” Alispahić smatra da u Francuskoj velika većina ljudi danas zna da su francuski agenti pobili karikaturiste. A terorističke napade u Parizu 13. novembra prošle godine je nazvao novom vrstom terorističkog pozorišta u kojem “ljudi padaju po ulicama, sipaju kečap po sebi, dok se okolo pojavljuju neki teroristi i neke čudne stvari se dešavaju na sceni”. Alispahić dodaje da će Ajfelov toranj posati minaret džamije “u skladu sa demokratijom i ljudskim pravima, jer će za 40 godina biti još mnogo muslimana u Francuskoj”.
Njegovi stavovi ipak se ne mogu podvesti pod bizarnost, nego imaju ozbiljnu publiku. Bošnjačke emigrantske organizacije proglasile su Alispahića “ličnošću godine”, a časopisu “Saf” raste popularnost. Poređenja radi, primjetio je ovaj njujorški centar, proporcionalno broju stanovnika “Saf” ima više “lajkova” preko Fejsbuka nego “Njujork tajms” u SAD.
Ovo, naravno, nisu samo cifre, jer rastuća popularnost islamskih ekstremističkih medija nosi i spoljne i unutrašnje implikacije, te zahvaljujući njima nije nikakvo iznenađenje da se smatra da je BiH “proizvela” više boraca ID i Nusra fronta prema broju stanovnika nego bilo koja druga zemlja u Evropi. Na stranu što popularnost Alispahićevih i sličnih stavova ukazuje na totalni neuspjeh multietničke demokratije u BiH.
