Često se pitam ko je izmislio i šta je to funkcija Savjetnik. Učeni ljudi, profesori, istoričari, lingvisti, svi oni su dali doprinos da definišu i objasne funkciju savjetnika, ali u praksi, u kabinetima izvršne vlasti RS, koliko vidim 1 od 19 savjetnika opravdava funkciju i svoj rad. Šta je sa onih preostalih 18?
Da ne bude po onoj “Šta je ovo, čemu služi, a još i ne radi” potrudih se da malo istražim i pronjuškam te bitne njuške, savjetnike.
Pitam upućene novinare, skupštinske poslanike, radnike iz vlade i kabineta predsjednika, svi znaju ko su savjetnici, a niko ne zna šta i koliko rade. Malo čudno, zapitah se, ali potpuno normalno, dalo bi se reći, za ovo podneblje i ovaj naš mentalitet. Da ne bude sve nepoznato, jedan od ministara mi pohvali svog savjetnika, ali mi napomenu da ako želiš da budeš političar ne moraš biti pametan, ali da budeš savjetnik pamet mora da izvire iz tebe.
Gle čuda, kad dublje zakopah u porijeklo i podneblje sa kojeg potiču najistaknutiji savjetnici, dođoh do otkrića da postoje plodonosne aleje savjetnika velikana, koje rađaju savjetnike u klasterima, gdje se izdvaja istok RS, naročito u slivu rijeka, koji nikada ne daju manje od tri srodna savjetnika. Kad kažem srodna, mislim, da se slažu po rodu, broju i padežu.
Naprednija verzija visokih savjetnika, u današnja moderna vremena dolazi u 3D formi koja funkcioniše po principu “što ja volim ovaj režim, plata ide a ja ležim”.
Kako prepoznati visokog savjetnika ili šefa kabineta? Pokušava nametnuti izgled modernog “bizmismena” ili mladog “jap(i)ja”, često ne usklađenih odjevnih kombinacija, kravate mrsko vezane u nekakav čvor, pamet prosipajući oko sebe ko pauk kučinu, u koju nema niko da se saplete sem njih samih.
Kada je ženski rod u pitanju, iako se često ide u frizeraj, kosa je po pravilu masna, usta puna praznih riječi i rijetko se zatvaraju, dok su neke funkciju stekle preko lijepih nogu, pa im se funkcija neprestano širi.
Njihova ekonomska i politička filozofija svodi se na trošenje budžetskog novca, nabacivanje desetak kilograma u vladinim restoranima i ponekog savjeta samom sebi, kako potrošiti ostatak dana i ostatak novca iz budžeta kabineta. Nabačenih desetak kilograma skidaju mukotrpnim radom u wellnes centrima, a višak novca ljubomorno čuvaju za sebe, jer su im plate male, a primanja velika.
Prava meka za savjetnike su budžeti iz kabineta, koji se odnose na grantove i donacije namijenjene projektima za razvoj i unaprjeđenje društveno ekonomskog ambijenta u RS.
Projekte koje po prirodi posla podnose organizacije civilnog društva ili NVO, privredna društva i fondacije, idealna su prilika da savjetnici iskažu svoju stručnost i kadrovsku podobnost, tako da njihovi šefovi i ne znaju, odbace, pa prisvoje pojedine projekte, koje po navici predstave kao svoje ili projekte sebi bliskih organizacija i ne rijetko za to namjenski povuku novac iz budžeta.
Za tako ingeniozne ideje prisvajanja tuđih projekata, izabrani savjetnici i šefovi kabineta, budu pohvaljeni i nagrađeni, dobiju i nekoliko slobodnih sedmica odmora i bonus na platu. Ostaje činjenica, da se na konto tuđeg rada i tuđih ideja, dokazuje (ne)rad savjetnika i opravdano postavlja pitanje potrebe za tolikim brojem pametnih glava, a može se reći da stranačko uhlebljenje na visokom nivou, dobija svoju empirijsku utemeljenost.
Ono što i vrapci na grani znaju u RS, biti savjetnik u zvaničnim institucijama je idealan državni posao, za koji se ne raspisuje javni konkurs, već se kadrovi imenuju za kafanskim stolom, a po nekada i na jahtama za to odabrane političke i poslovne “elite”. Kakav izbor takav i (ne) rad, jer, njima je po onoj narodnoj “radio ne radio, svira mi radio”.
Srbijanska, nekada poznata industrija motornih traktora, IMT, je u stečaju i odlazi u zaborav, ali kako visoki savjetnici u RS savjetuju i kako, svakodnevno, ekonomsko politički establišment kohabitira, čini se da IMT, čitaj “Ima’l Mene Tu” neće za dugo izumrijeti u RS.
Nameće se zaključak da je definicija visokog Savjetnika u RS – “U prazno priča, Malo radi i Puno zaradi”.
