Counting Hands from one to five, isolated over white background
Korištenje prstiju za računanje, što smo često krišom radili u detinjstvu, učitelji matematike znaju ismijavati. Istraživanje sa univerziteta Stenford prekida vjerovanje da računanje na prste nije za pametnu djecu, piše Kvarc.
Profesorka matematike Džo Boaler navodi studije koje se fokusiraju na dio mozga koji je odgovoran za percepciju i prikazivanje prstima. Ona kaže da su vizualni tragovi i veze u mozgu ključ učenja i razumijevanja matematike.
Radeći na studiji 2015. godine, Boaler i kolege utvrdili su da, u stvari, mi vidimo prste u svome mozgu pa čak ako ih ne koristimo dok računamo. Kod 39 djece do 13 godina, uočene su složene suptrakcije regije mozga čak i ako učenici ne koriste prste da bi došli do rezultata.
Druga studija na 47 šestogodišnjaka, zaključila je da se znanje aritmetike povećava ako se djeca uče kako da razlikuju i koriste prste kod računanja. Percepcija prstiju je toliko važna da je vjerovatni razlog zašto pijanisti i drugi muzičari često prikazuju bolje znanje i razumijevanje matematike nego ljudi koji ne sviraju neki instrument.
Iako su uzorci u studiji relativno mali, Boaler upozorava da je obeshrabrivanje đaka da koriste prste kada računaju zapravo način na koji se ograničava i otežava njihovo razumjevanje matematike, a ujedno i razvoj mozga zbog kojeg trpimo u odraslom dobu.
Vizuelni pristup učenju matematike u školama ne koristi sve mogućnosti. Učenici koji slabo pamte i koriste brojeve ali imaju snažnu moć vizualizacije i prikazivanja, smatraju se nedovoljno bistrima.
Nevizuelni pristup matematici i računanje na prste je možda razlog što su neki od najpametnijih naučnika u istoriji svijeta Albert Ajnštajn i Tomas Edison, na primer, bili otpisani od svojih učitelja i smatrani glupima.
